Dva visoka obasjana tornja na trg ispred sebe, kao majka u krilo, primaju mnoštvo ljudi koji stižu na polnoćku. Mirna, topla noć grije ljude dobre volje, koji su se došli pokloniti malom Isusu. Zavjetna crkva svetog Roka u Draškovcu, napunila se vjernicima.
I dok orgulje uzdižu najsvečaniju pjesmu prema nebu, naše misli poletješe prema Njemu, pa se spuste na malo Dijete u jaslicama. Predivne riječi propovijedi našeg župnika odjekivale su crkvom… Kao da je na zlatnim anđeoskim krilima isprepletena lebdjela povezanost crkve, osjećalo se zajedništvo vjernika…
I na kraju mise čestitka od srca… “Bog se rodio radi nas, da nam bude blizu, i onda kad smo daleko sami od sebe, On je tu… Sretan je Bog što nas ima, a sretni smo i mi što Boga imamo” – riječi su čestitke što ih je izrekao župnik vlč. Matija Vonić.
Poslije mise polnoćke pozvao je župnik sve prisutne i počastio kuhanim vinom i čajem ispred župne crkve. Ozarena lica, sa mirom i radošću u srcu ljudi su čestitali jedni drugima. Veoma zadovoljni ovom župnikovom gestom, mnogi su se zadržali ispred crkve i zagrijali se toplim napicima, koje su im posluživali članovi Udruge prijatelja svetog Roka. Čestitke i želje za ponovnim druženjem i susretom, da se potvrdi zajedništvo.
Oh, kako je malo potrebno za veselje, a više od svega lijepa riječ, druženje uz “čašicu razgovora”, spokojan mir u duši, radost u srcu i osmijeh na licu, koji su svi ponijeli svojim domovima.
