– Negda nam je bilo lepše, tak moj deda veli – negda neje bilo tolko sega, al smo boljši bili mi!, poznati su stihovi iz jedne pjesme koji me vraćaju u djetinjstvo i pričama mog djeda kako se nekada živjelo, posebice za blagdane koji su pred nama.
Nekad su zime bile jako duge i bilo je puno snijega čemu su se djeca najviše radovala. Nije bio problem što ceste nisu počišćene jer automobila toliko nije bilo. Ljudi su prije zime napravili sve poslove. Sijeno je bilo spremljeno za životinje, drva su bila suha i spremna za ogrjev, zemlja je bila izorana, ubrani su svi plodovi njihova rada…
Svi poslovi su bili završeni, a ljudi su se dobro pripremili za oštru zimu. Zelje je bilo “v lagvu”, zimnica “v špajzi”, žene su temeljito čistile svoje domove i ispekle fine domaće kolače. Na sv. Luciju i sv. Barbaru bio je običaj da se mora posijati pšenica ili ječam te su počele pripreme za Božić. Nekad su ljudi bili jako pobožni. Išlo se na “spoved” da bi se čiste duše mogli pokloniti malome Isusu u jaslicama, pričao mi je djed.
Na sam Badnjak ukućani bi rano ustajali, žene napravile objed, bila je to posna hrana. Na taj dan se postili, pa se na stolu našla riba, salata od graha ili krumpira, tijesto s orasima ili makom, kuhao se domaći kompot i “v kahli” se pekla tikva. Božićno drvce je bilo prije pripremljeno i nosilo se u dom kad bi zvonilo Zdravo Marijo.
Glava obitelji (otac) tri je puta pokucao na vrata i u kuću bi donio slamu. Ukućani bi na njoj molili. Slama se pokrila bijelim stolnjakom, gore bi se stavio kruh, zavezala se u jedan snop te ostavila ispod stola sve do poslije Božića. Zatim su okitili božićno drvce i pjevali božićne pjesme. Bila je to velika radost, ponajviše najmlađih ukućana. Poslije se išlo “bajat”, tako se to govori u mojem kraju. To su mogli ići samo dječaci.
Nakon večere odlazilo se na misu polnoćku gdje su dočekali Božić. Tamo su se pjevale, baš kao i danas lijepe božićne pjesme i slavilo rođenje malog Isusa. Ne kaže stara izreka uzalud: Tko pjeva, dvostruko moli! – Negda nam je bilo lepše, tak vam denes moj deda veli: negda neje bilo sega, al smo srečni bili mi!
Neki od ovih običaja i danas su prisutni u obiteljima koje ih njeguju i prenose s koljena na koljeno. Božić je blagdan mira, ljubavi, vjere i oprosta. To je prilika da zaboravimo na sve loše i oprostimo jedni drugima. Budite sretni za blagdane, pokažite i dokažite obitelji koliko vam znači. Ljubav je ono što nam svima danas treba.
Ne mogu vam ljepše čestitati Božić, nego kako me naučio moj deda:
Faljen bodi jezuš Kristoš!
Na to malo leto, zdravi i veseli
Tusti, debeli, kak su bili jani jeleni
Dej Vam Bog: puriće, račiće, teliće, čmeliće, konjiće i voliće…
Se kaj nemate, a najveć zdravlja i mira Božjega pre hiži. Amen!
