Badnjak samo što nije stigao, a time i odlazak u kupovinu božićnog drvca – najbitnijeg ukrasa bez kojeg je vrijeme blagdana, ali ugođaj topline u domu nezamisliv. U Hrvatskoj su prirodna drvca još uvijek popularnija od umjetnih, no mnogo je razloga koje dobro treba odvagnuti prije negoli se odlučimo na vrstu koja najviše odgovara našem prostoru.
Miris prirode
Mnogima je Božić nezamisliv bez rapsodije mirisa meda, cimeta i klinčića, a tom se popisu pridružuje i opijajuća aroma zimzelenih stabljika. Iskonski miris prirode razlog je zbog kojeg se mnogi odlučuju za prirodno drvce. Drugi ga pak biraju iz ekoloških razloga jer se takve stabljike većinom planski uzgajaju za blagdane pa se nakon upotrebe mogu presaditi u dvorište ili odbaciti bez grižnje savjesti jer su biorazgradiva. Još ako su organski uzgojene, odnosno bez korištenja pesticida, njihovoj sreći nema kraja.
Razlozi su to zbog kojih su mnogi spremni posegnuti dublje u džep i kupiti što kvalitetnije i raskošnije drvce. Cijene stabala kreću se uglavnom od 40 do 500 kuna dok je za neke rijetke vrste potrebno izdvojiti i više tisuća. Oni koji ne žure već se odluče za ”last minute” opciju, drvce će kupiti po sniženoj cijeni, ali postoji velika vjerojatnost da propuste uloviti bolji primjerak.
U našim krajevima tradicionalno se najviše kupuju razne vrste borova, jela i smreka. Razlikuju se po visini, gustoći, boji, rasporedu i čvrstini iglica.
Borove iglice smještene su u čuperku dok su iglice na jelama poredane pojedinačno po grančici. Grančice su na smreki obješene, a češeri uvijek vise. Na jeli su oni uvijek uspravni, a iglice plosnate s prugama na donjoj strani. Jeline grane su glatke i iglice manje opadaju, što nije mala stavka ako se u obzir uzme činjenica da će oko njenog održavanja u dva tjedna blagovanja biti manje posla.
Zbog manje brige koju traži ( manje zalijevanja, osvježavanja drvca te usisavanja iglica) jele su najčešća božićna drvca u našim domovima. Posljednjih godina zbog gustoće i piramidalnog oblika posebno je popularna vrsta kavkaske jele. Tražena je i srebrna smreka zbog predivnih iglica plavičaste boje.
Bez opadanja iglica
Onima kojima su opadanje iglica i svakodnevna briga oko prirodnog bora uzrok blagdanskih noćnih mora, odlučit će se za umjetnu opciju božićnog drvca. To danas i nije tako loš izbor, a nekima je i jedini. Obitelji čiji su članovi alergični na golosjemenjače prisiljene su zadovoljiti se plastičnom alternativom. No, nije sve tako crno.
Prošla su vremena kada su se umjetni borovi izrađivali od gusjih pera ili životinjskih čekinja. Sada su ona napravljena od plastičnih igli i grana koje su lako savitljive te dolaze u raznim bojama i oblicima. Iz godine u godinu njihova se proizvodnja usavršava pa mnogi primjerci izgledaju jednako lijepo i gusto kao i prirodna drvca.
Ruku na srce, jednom kada se odbaci, umjetni bor prava je ekološka katastrofa, ali čemu to činiti svake godine i sljedeće iznova kupovati novi kada se nakon blagdanske euforije lako može rastaviti i spremiti do sljedećeg Badnjaka? Tako će se uštedjeti i novac i vrijeme za kupnju, a uz promjenu dekoracija i lampica, ”stari” bor može trajati i više od deset godina. Ako ovi argumenti nisu dovoljni jer umjetni bor ne miriši i to se da riješiti. Samo je potrebno po njemu raspršiti nekoliko kapi eteričnog ulja bora i problem riješen!
