Može li se kupiti sreća, upitala je učiteljica učenike 4. razreda OŠ Joža Horvat u Kotoribi. Većina ih je rekla da ne može, no Mihael smatra da ipak može. – Novcem možemo kupiti igračke, pa smo sretni. Kupim si loptu i kompjuter i igram se – pojašnjava Mihael. A ne bi li mu za igru trebali i prijatelji? Ne trebaju, kaže, može se on igrati i sam.
Detalj je to s nastavnog sata u školi u kojoj se počeo provoditi projekt produženog boravka za učenike romske nacionalne manjine. Škola u Kotoribi ima 307 učenika, od kojih je nešto više od trećine romske nacionalnosti.
Najviše problema je u prvom i petom razredu. U prvom jer se romska djeca slabije služe hrvatskim jezikom, a nedostaje im i rad kod kuće, a u petom zbog prilagodne na predmetnu nastavu – kaže školska psihologinja Martina Katar.
Produženi boravak stoga će za 32 djece u toj školi biti pomoć u redovitom pisanju domaće zadaće i učenju. Nositelj projekta je Međimurska županija, u suradnji s Roma Education Fondom iz Budimpešte, a financira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Vrijedan je 178.700 eura, a potrajat će sve do 21. lipnja iduće godine.
U projekt su uključeni učenici prvih i drugih razreda OŠ Kotoriba učenici OŠ dr. Ivana Novaka iz Macinca i OŠ Tomaša Goričanca iz Male Subotice. Clj je stvaranje jednakih uvjeta za potpunu integraciju djece romske nacionalne manjine u sustav osnovnoškolskog obrazovanja.
– U školi mi je lijepo, učimo i dobro se slažemo. Ponekad se svađamo, ali se brzo i pomirimo – kaže Manuel Jančec, koji, kad odraste, želi postati soboslikar.
