Uoči koncerta Rade Šerbedžije i njegovog benda Zapadni kolodvor u subotu 12. listopada u dvorani Graditeljske škole u Čakovcu, donosimo intervju sa Radeom koji pročitajte u nastavku.
Dojmovi uoči dolaska u Čakovec, od posljednjeg puta kada ste bili?
– Ja sam jako volio dolaziti u Čakovec. Rijetko sam bio, ali kada god sam došao, uvijek mi je bilo lijepo. Volim tu međimursku muziku i mislim da je to jedna od najoriginalnijih etno glazbi na području cijele bivše Jugoslavije. I baš se radujem da ću doći ponovno.
Što publika može očekivati na koncertu?
– Moji zadnji koncerti su uglavnom vezani uz zadnje pjesme sa albuma ‘Ponekad odlazim, ponekad dolazim’, koji sam napravio sa Miroslavom Tadićem, našim čuvenim gitaristom i sa albuma ‘Imam pjesmu za tebe’. Ali na mojim koncertima ima i starih pjesama. Napravim popis tako da i meni uvijek bude zanimljivo.
Koje su trenutne obaveze oko filma?
– Što se filma tiče, ja sada radim na pripremama za svoj filmu koji želim režirati, a radi se o filmu ‘Oslobođenje Skoplja’, baziranoj na čuvenoj kazališnoj drami, u kojoj sam ja igrao prije mnogo godina, a napisao ju je Dušan Jovanović, iz Ljubljane, jedan od naših najvećih kazališnih dramskih pisaca. Ja sam zajedno sa Dušanom napravio filmski scenarij i dobili smo sredstva u Makedoniji, tako da sljedeće proljeće počinjemo raditi film u Makedoniji. Za to imamo dosta posla, mnogo priprema. Onda, pripremam još jedan mali film sa mojim prijateljem Ahmedom Amamovićem. Zatim bi trebao raditi još jedan film sa Srđenom Dragojevićem. Uglavnom to su sve ovdje filmovi , što mi je da se malo vratim svom jeziku.
Uz ovakav raspored i planove, imate li uopće vremena za odmor?
– Ovi koncerti su mi odmor, lijepa interakcija sa publikom, malo ja pjevam – malo oni i to je meni super.
Volim kada dođem među publiku za vrijeme koncerta, a tako će biti i u Čakovcu. Ono što je bilo specifično za moje koncerte je da je prije dolazila moja generacija, a sada zadnjih godina dolazi sve mlađa publika. Možda zbog toga što su im se svidjeli moji posljednji albumi, jer jsu dobri i tekstovi i dobra je glazba.
Nakon dugogodišnjeg prijateljstva s Miroslavom Tadićem, kako je došlo do glazbene suradnje?
– Mi smo se upoznali dok sam ja živio u Los Angelesu, u koji sam došao iz Londona. Upoznali smo se početkom 2001. godine i radili smo jedan humanitarni koncert za UNESCO za djecu i od tada smo postali prijatelji. Družili smo se na nekim zabavama kod mene ili kod njega. On je svirao, nešto smo zajedno pjevušili i onda je on rekao zašto ne bi nešto snimili i tako je sve krenulo.
Koje ćete hrvatske gradove posjetiti sa “Zapadnim kolodvorom”?
U Čakovcu sam 12.10., nakon toga u Kaštelu, pa u Celju, u prosincu planiram Lisinski za koji još čekam termin, a uoći Badnjaka imam i nastup u Cankarjevom domu, u Ljubljani.
Autor ste većine skladbi za svoje albume. U čemu pronalazite inspiraciju?
– Imam dosta pjesama za koje sam ja radio tekst, a ponekad i glazbu. Već dugo nisam napisao neku novu pjesmu i već je vrijeme da se nešto novo napiše, ali radi se na tome.
Imate zavidnu karijeru koja traje više od četiri desetljeća. Možete li izdvojiti po jedan najbolji i najgori trenutak koji Vam se dogodio?
– Oh, to je bilo toliko mnogo sretnih i loših trenutaka da ne bi mi imenovao jedan, a osim toga spadam u ljude koji ni ne bilježe svoje uspjehe ni neuspjehe. Spadam u ljude koji u glavnom to zaboravljaju, nagrade ni ne znam gdje su mi. Imam jedan sportski odnos prema sebi i prema svom učestovanju u umjetnosti i volim što je tako. Ponašam se i ko sportaš, što i jesam u biti.
U čemu se krije tajna Vašeg internacionalnog uspjeha? Što treba imati u sebi netko da bi imao šanse postati “veliki holivudski Hrvat” poput Vas i Višnjića?
– Sreća. Ja sam imao sreću da sam snimio film ‘Before the rain’, koji je osvojio Venecijanski festival, koji je bio nominiran za Oscara, koji su vidjeli gotovo svi filmski radnici u svijetu i mnogi od njih zaljubili su se u taj film. Imao sam nekoliko dobrih krupnih kadrova i napravio sam dobru ulogu koja je odzvonila i dobio sam nagradu za tu ulogu i onda su te vidjeli producenti, dobio si agenta na osnovu toga i to je sreća, jednostavno da si upalio sa takvim filmom. Koliko je samo glumaca sa istom snagom kao, čak ih ima i fizički zanimljivijih od mene, ali to je sreća. A Višnjić je bio mlad i lijep i imao je isto sreću da ga zapaze na jednom velikom uspješnom filmu i to je to.
Jeste li u životu ostvarili bar veći dio onoga što ste željeli, odnosno prema čemu ste ciljali, ili postoje još neki neostvareni snovi?
– Ja sam jako zadovoljan sa onim što sam ostvario u svojoj karijeri. Imao sam sigurno tri, četiri uloge sa kojima mogu biti zadovoljan i to je dosta za jedan glumački život. Što se tiče neostvarenih želja nemam ni vremena razmišljati o tome. Nikada nisam suviše nešto želio, možda su mi se zato stvari događale češće nego nekim drugima.
Možete li uopće zamisliti što biste radili, čime biste se bavili da niste postali glumac?
– Mogu, kako ne. Pristojno pišem, mogao sam biti novinar, pisac, profesor književnosti, volim poeziju i književost, mogao sam biti sportski trener, profesionalni nogometaš, kao što sam i bio u jednom trenutku.
Nakon Kubricka, Eastwooda i ostalih velikih imena, s kojom biste glumačkom ili glazbenom legendom – živućom ili pokojnom – još voljeli surađivati?
– Pa uvijek ima nekih s kojima bi volio raditi, recimo sa Robertom de Nirom. Njega nisam nikada ni sreo ni glumio s njim, a gotovo sa svima ostalima sam glumio ili bar sreo. S njim i sa Jim Hermanom.
Mlada glumica Nina Dobrev u jednom je intervjuu izjavila da bez Vas ne bi bilo ni njezine karijere. Koji biste savjet dali mladim talentima koji žele postati dio Vaše profesije?
– Mnogo mi znače mladi kolege koji sada stupaju na scenu i mogu pomoći svima koliko mi to dopusti vrijeme. Rado pomažem i mladim kolegama u našem kazalištu Ulysses na Brijunima i raduju me njihovi uspjesi i talentima i baš volim s njima raditi. Osim toga sada su moji studeni završili poslijediplomski studij u Rijeci, na Riječkom sveučilištu koje sam ja pokrenuo prije dvije godine, a sada sam otvorio od ove jeseni i dodiplomski studij, dakle tri godine studija glume. Primjetio sam jako puno talentiranih mladih i iz Čakovca i Varaždina koji su se prijavili na studij.
