Prošlo je 60 godina od događaja kada je skupina mještana iz Preloga prelazeći rijeku Dravu u potrazi za vrbovim šibljem, njih trinaestorica 13. rujna 1953., pri povratku potapajaući se izgubilo svoje živote. Pavao Marđetko jedan je od posljednjih sudionika te nesreće, te je ovom prilikom detaljno prepričao svoju verziju tog tragičnog događaja čitatelju portala eMedjimurje.hr koji je to snimio. Video-intervju je na kajkavskom narječju, a budućim naraštajima svakako će poslužiti kao edukacija i dokumentacija.
– Naime, kao sudionik u toj nesreći i sam sam kao 14-godišnjak toga dana imao sreće sa svojim dedom, da sam otišao u drugi čamac kod Struških brodara i tako sam sa svojim dedom ostao živ iako je on inzistirao da idemo skupa u čamac s našim tecom, a ja sam ga odvrnuo od te namjere, to nam je spasilo život, da bi se naš tetec Mijo Lukačić utopio.
Ta tragedija se desila radi sljedećega. Naime tadašnja komunistička vlast dozvolila je da samo dva čamca prevoze ljude preko Drave, da režu šibu, a ostale čamce je dala zavezati kod staroga mosta u Otoku. Tu je nastala jagma da ljudi dođu preko u šumu i onda su se u čamcu preopteretili i nastalo je prevrtanje čamca i utapljanje naših građana.
Dotadašnja komunistička vlast time je mislila, ako ima manje čamaca, da će lakše kontrolirati. Koliko ljudi narežu šibe i da im to plate, ali tu je bila kriva procjena. Da bi isti dan kada se desila tragedija dala odvezati sve čamce, punila brodarima i vlasnicima čamaca, torbe sa hranom i pićem, samo, da idu tražiti utopljenike!
Tu se i svijet zgrozil sa tom nesrećom, tako da je isti dan Glas Amerike objavio za tu nesreću. Do danas niko nije odgovarao za tu nesreću niti su se objavila imena ti ljudi koji su dali te čamce zvezati u Otoku, priča Pavao Marđetko.
