Nakon održanog prosvjeda međimurskih poljoprivrednika na raskršću kod Ivanovca, čitali smo brojne komentare na temu “zašto seljaci prosvjeduju?”.
Zašto su seljaci krenuli u prosvjed, pokušao nam je objasniti poljoprivrednik iz mjesta Podturen. Osvrnuo se na izjavu Stjepana Jurinca, koji je spomenuo 3 glavna problema. To su: isplate preostalih poticaja za 2012. godinu, reguliranje otkupne cijene pšenice te razvoj poljoprivredne strategije Republike Hrvatske.
– Mnogi ljudi ne shvaćaju da su poticaji ono s čime poljoprivrednici “guraju naprijed” to jest rade jesenske sjetve. Poticaji su zakonski odobreni i dogovoreni po određenim pravilima i ako se odjedanput kaže da nema novaca u državnoj blagajni za poljoprivredu, drastično se narušava ciklus proizvodnje i prodaje na štetu seljaka. Drugi problem, s kojim se suočavamo svake godine, jest cijena otkupa pšenice – kaže poljoprivrednik.
Otkupljivači se pozivaju na burze, kaže poljoprivrednik: – Problem je što se otkupljivači pozivaju na europske burze. Kada je primjerice na mađarskoj burzi cijena pšenice niska, onda se taj fenomen uzima u obzir na hrvatskim tržištima, pa je cijena također niska. No, kada cijena poraste, onda slučaj nije takav i više ne igraju ulogu burze drugih zemalja.
– Tako su mađarski seljaci za kilogram pšenice dobili 1,25-1,30 kn, dok su hrvatski dobili sramotnih 1,05 kn. Kad samo pogledate koliko se novih pekara otvorilo u zadnjih nekoliko godina, shvatit ćete tko najviše zarađuje od te pšenice koju jedva uspijemo prodati, kaže A.G. iz Podturna.
Kada bi se promijenila poljoprivredna strategija ne bi bilo tolikih problema, koji su postali nažalost tradicija u Hrvatskoj.
Stjepan Jurinec, predsjednik Udruge ratara Međimurske županije
(Foto: Screenshot e-mina.com)
Podijeljena međimurska javnost dodatno je uzrujala naše poljoprivrednike. Nerazumijevanje, nepromišljeni komentari vezani uz traktore i ostalu mehanizaciju, neodobravanje izlaska na ceste a i pomalo zaostalo razmišljanje “A kaj bi ve jan seljok štel?!”,samo su neki od zlobnih komentara. Zašto ljudi tako razmišljaju pokušao nam je objasniti Stjepan Jurinec, predsjednik Udruge ratara Međimurske županije.
– Bez ulaganja i rizika nema napredovanja i povećanja proizvodnje. Za svaki su se traktor seljaci kreditno zadužili kako bi mogli konkurirati europskom tržištu. Ljudi su nedovoljno informirani kada nam spotiču skupu mehanizaciju, jer ne može se obrađivati 100h zemlje slabim traktorima ili pak konjima i kravama kako su naši djedovi radili. Komentar poput: “Ak vam se ne isplati delati, bavite se nečim drugim!” toliko je puta spomenut, a znamo da se u poljoprivredi ništa ne rađa preko noći, nego je to posao koji zahtjeva velika ulaganja, rizike i trud koji se ne može ostaviti samo tako. Otkupne se cijene iz godine u godinu smanjuju,a troškovi drastično rastu i jednostavno smo došli do trenutka kada moramo djelovati. Samo tražimo ono što nam po zakonu pripada, kazao je Jurinec.
Ukoliko se ne ispune zahtjevi seljaka, pravdu će potražiti u Bruxellesu.