Malo je alergičnih osoba koje nisu čule za ambroziju. Agresivna je alergena biljka koja proizvodi velike količine peludi što kod ljudi izazivaju alergije. Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike. U Europu je prenijeta sa zagađenim pošiljkama i tu je poznato dvadesetak vrsta. U hrvatskoj se prvi put spominje četrdesetih godina prošlog stoljeća.
Rasprostranjena je u većini europskih zemalja. Nalazimo je posvuda, pokraj putova, uza ceste, željezničke pruge, uz obale potoka i rijeka, u zapuštenim dvorištima… Zakorovljuje se često i u kukuruzu, šećernoj repi, krumpiru i ostalom povrću. Jednogodišnja je biljka, naraste od 1 do 1,5 metara. Ima vretenasti korijen.
Stablo joj je uspravno, razgranjeno, posuto grubim dlačicama, na presjeku je četvrtastog oblika. Listovi su jajolika oblika, posuti dlačicama, uskih režnjeva. Cvjetovi u obliku grozdastih cvatova na vrhovima su stabla ili grane, žućkaste su boje.
Cvjeta u kasno ljeto i jesen proizvodeći pelud. Svaka biljka proizvede oko stotinu milijuna zrnaca peludi svake godine. Pelud ambrozije jedan je od najjačih poznatih alergena. Najveće su koncentracije peludi u ranim jutarnjim satima i prijepodne. Koncentracije peludi u zraku smanjuju se poslije kiše. Kako biljka najviše raste na zapuštenom zemljištu, potrebno ga je urediti i zasaditi travom.
Ako se radi o pojedinačnim biljkama mogu se suzbiti čupanjem zajedno s korijenjem. Pri tome treba nositi rukavice da se koža na rukama ne ošteti, jer je stabljika prepuna grubih dlačica. U slučaju većih površina preporučuje se košenje. Kosi se prije cvatnje ambrozije, i to do 5 cm od tla.
U nas je alergija na ambroziju vrlo raširena, jer se biljka jako razmnožila. Znakovi alergije su kihanje, svrbež nosa, vodeni iscjedak iz nosa, otekline kapaka i otežano disanje. Do kraja ovog mjeseca idealno je vrijeme za suzbijanje i uništavanje ambrozije, pa pozivamo mještane da to i učine.
