U redakciju našeg portala putem rubrike Pitanja i odgovori primili smo pitanje čitatelja vezano uz postavljanje rampi kod prilaznih puteva prema rijeci Dravi između Pušćina i Trnovca. Čitatelja je zanimalo zbog čega i tko je stavio rampe i zabranio prilaz rijeci Dravi?
Odgovor smo potražili u Hrvatskim vodama gdje smo saznali da oni rampe postavljaju samo na nasipima kako bi se sprječila vožnja po njima i uništavanje. Za ovu situaciju nisu upoznati, ali postoji mogućnost da je prilaz zabranila privatna osoba koja ima tamo parcelu ili netko iz lokalnih šumarija koje su negdje same izgradile prilazne ceste.
Nakon nekoliko dana stigao nam je odgovor kojeg je poslao Benjamino Horvat, dipl.inž.šum., upravitelj Šumarije Čakovec. Njegov odgovor pročitajte u nastavku.
“Svi mi u Međimurju, pa i šire, znademo da ja Vlada RH 10.02.2011. donijela uredbu o proglašenju Regionalnog parka Mura – Drava. Dakle velik dio površina uz rijeke Muru i Dravu dobilo je zaštićeni status, a što smo i svi mi građani podržali putem javnih rasprava. 11.07.2012. proglašen je Rezervat biosfere Mura – Drava – Dunav, a za isto područje je donijeta i uredba o proglašenju ekološke mreže.
Uz ovo postoji važeći Zakon o zaštiti prirode, Zakon o šumama i Pravilnik o čuvanju šuma. Također smo na 16. Sjednici kolegija gradonačelnika i načelnika općina u Međimurskoj županiji, održanoj 01.04.2011. prezentirali problematiku šumskih šteta i ostalih nezakonitih radnji i najavili kao jednu od mjera postavljanje rampi. Svi ti zakonski propisi i odluke o proglašenju stupnja zaštite, primorale su nas da pronađemo što efikasniji način zaštite i čuvanja šuma kako na ovom konkretnom područja za koje postavljate pitanje, tako i na ostalom dijelu Regionalnog parka.
Šumama u vlasništvu Republike Hrvatske upravljaju Hrvatske šume, odnosno na području Međimurja za to je zadužena Šumarija Čakovec. Nažalost jedan broj nesavjesnih žitelja Međimurja svojim nezakonitim radnjama kao što su krađa drveta, dovoženje raznovrsnog otpada i smeća, iskop i odvoženje šljunka, pijeska i humusa, prekapanje šumskog zemljišta radi pronalaženja odbačenog metalnog otpada, dovoženje građevinskog materijala i gradnja nelegalnih objekata, paljenjem otvorene vatre i kupanjem na neoznačenim mjestima, a što je sve zabranjeno u zaštićenom dijelu prirode, primoralo nas je da postavimo rampe na šumske putove koji se nalaze na katastarskim česticama u vlasništvu Republike Hrvatske i kojima upravlja Šumarija Čakovec.
Dakle to nisu zvanični putovi i nisu predviđeni za prometovanje, a teret održavanja pada na šumariju. Napominjem da pristup privatnim površinama nismo spriječili tim rampama, jer ih niti nema na tom dijelu. Niti jedna rampa nije postavljena na katastarskom česticama u vlasništvu RH i javno su dobro ceste, dakle služe svima za kretanje sa bilo kakvim vozilima i potpadaju pod upravu lokalne uprave odnosno županijske uprave za ceste, ovisno o kategoriji.
Rampe su postavljene na šumskim prometnicama koje su namijenjene za potrebe obavljanja gospodarske djelatnosti Hrvatskih šuma, koje su ih zbog toga i napravile. Na području Uprave šuma Podružnica Koprivnica, u čijem je sastavu i Šumarija Čakovec postoji oko 1000 km ovakvih šumskih cesta, za njihovo održavanje potrebna su ogromna novčana sredstva koja Uprava mora osigurati. Kako bi trošak održavanja bio što manji zadatak čuvara šuma je da uz gore navedene nelegalne radnje sprječava i bespravno korištenje odnosno oštećivanje šumskih cesta.
Ovo područje koriste za svoju djelatnost Hrvatske vode, lovačka društva i Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem te su oni dopisom obaviješteni o postavljanju rampi i mogućnosti dobivanja ključa za rampe i korištenja šumskih cesta. Obzirom da je ovo područje sastavni dio Regionalnog parka i zaštićeno prema gore navedenim odlukama, upravitelj tog područja je “Međimurska priroda” Javna ustanova za zaštitu prirode na području Međimurske županije. U njezinoj nadležnosti je donošenje Program upravljanja zaštićenim područjem i njegova provedba putem godišnjeg plana.
Prema saznanju taj program je u izradi i radi se za cijelo područje Regionalnog parka. Kako za sada nema tog programa, a obzirom da Zakon o zaštiti prirode između ostalog ne dozvoljava kupanje i loženje otvorene vatre u zaštićenom području, osim na obilježenim mjestima, a kojih za sada još nema, svi izletnici koji rade takove radnje krše zakon i čuvara šume dovode u situaciju da prijavljuje izgrednike za počinjeni prekršaj.
Razumijem da je u ljetnim mjesecima rijeka Drava privlačna izletnicima i kupačima, ali obzirom da prema zakonskim odredbama to predstavlja kršenje zakona, prevladalo je mišljenje da se rampe postave. Također nam je svima jasno da je “nezadovoljnim izletnicima” bitno samo da po tim šumskim cestama dođu motornim vozilima do rijeke Drave na kupanje i pečenjaru, a da pri tome nikog ne zanima ako primijeti nekog da sječe drva, odlaže smeće, prekopava šumu, vozi šljunak i pijesak, gradi nelegalne objekte isl. pa da prijavi te nelegalne radnje bilo šumariji, Javnoj ustanovi, policiji.
Na tom području šumarija ima jednog čuvara šuma za cijelo područje od Kuršanca do Trnovca te je svima jasno da njegova misija očuvanja ovog zaštićenog područja nemoguća bez dodatne pomoći, a za što smo procijenili da bi mogle biti rampe. Povećanje broja čuvara nije ekonomično. Iako su rampe postavljene na te šumske putove koje služe za obavljanje djelatnosti šumarije, Hrvatskih voda, lovaca i Javne ustanove, mi nismo zapriječili istinskim izletnicima i rekreativcima pristup na to područje. Vožnju biciklima, motociklima i pješačenje ne sprječavamo.
Cilj nam je da se spriječi dolazak neodgovornih osoba sa kombi vozilima, traktorima sa prikolicama, automobila sa prikolicama i kamionima da rade nedozvoljene radnje. Jasno je da su zbog toga zakinuti pošteni žitelji Međimurja kojima je cilj odmor uz rijeku Dravu, pa obzirom na to “glavni put”, put između Pušćina i Gornjeg Hrašćana, za dolazak na rijeku Dravu u ljetnim mjesecima neće biti po danu zatvoren, a sve poštene izletnike molimo za pomoć da prijave sve u ovom tekstu nabrojane nelegalne radnje, kako većina poštenih građana ne bi bila kolateralna žrtva manjine kojoj pravni sustav ove zemlje gleda kroz prste.”