Hrvatska će u subotu, 18. studenoga obilježiti Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

DAN SJEĆANJA Željko Sršan – Campi: Nemojmo zaboraviti ni zvjerski zločin na Ovčari

Fotogalerija

Bitka za Vukovar, u kojoj je sudjelovalo oko 1800 branitelja, započela je 25. kolovoza, a završila 18. studenoga 1991. Do tragičnog sloma obrane grada poginule su 1624, a ranjeno je više od 2500 osoba.

U koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22 tisuće njegovih stanovnika. Na popisu zatočenih i nestalih osoba iz Domovinskog rata još je nekoliko stotina osoba s vukovarskog područja. Uz žrtvu Vukovara, prisjećamo se i pokolja 43 hrvatska civila u Škabrnji koji su istoga dana 1991. godine počinili pripadnici JNA-a i srpski pobunjenici, koji su Škabrnju po okončanju napada spalili i u potpunosti uništili, a katoličku crkvu do temelja srušili. Nakon što je selo opustošeno, cijeli je kraj miniran.

Oni civili koji su bili pošteđeni kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristeg, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima te kasnije razmijenjeni. Zločin u Škabrnji izveden je planski, istovremeno kada su pripadnici JNA i četnici divljali u okupiranom Vukovaru i u drugim područjima Hrvatske gdje su počinjeni zločini. 

List Međimurje u posljednja je tri desetljeća prenio potresne priče gotovo svih ovdašnjih branitelja koji su sudjelovali u obrani grada heroja. Podsjetimo, na vukovarskom bojištu izmijenilo se više od 200 međimurskih branitelja, policajaca Policijske stanice Čakovec, odnosno pripadnika tadašnje Zasebne postrojbe Policijske uprave Varaždin. Najveći teret podnijela je upravo posljednja grupa od 58 policajaca. Njih 10 je poginulo, dok je nakon niza godina tijekom kojih se vodio kao nestali, mrtvim proglašen Ivan Oreški. Njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni do danas. 
U logorima, ponajviše u zloglasnom Stajićevu, bilo je zatočeno 26 branitelja, a njih 15 nakon pada Vukovara, uspjelo se probiti do Vinkovaca. 

Heroj Radmanović

Uspomenu na Vukovar u našem kraju posebno njeguje Udruga vukovarskih branitelja i logoraša Međimurja osnovana 2014. godine i predvođena poznatim čakovečkim braniteljem Željkom Sršanom – Campijem. Njegovu smo vukovarsku kalvariju predstavili uoči Dana sjećanja prošle godine, dok za ovu priliku Sršan kaže da je udruga posebno ponosna na osmišljavanje izložbe fotografija nazvanu Vukowar – 87 dana boli i patnje koju je diljem Hrvatske razgledalo više od pola milijuna ljudi.

Uz ostalo, prikupljali su i humanitarnu pomoć za Socijalnu zadrugu Duga te su u Vukovar otpremili šest tona hrane i potrepština. Sam Sršan je od Domovinskog rata do danas, kako ističe, u gradu heroju bio više od 100 puta. Vrijeme odmiče, no sjećanja ne blijede. -Kako smo često pretihi, posebno bih istaknuo međimurskoj heroja – Miroslava Radmanovića iz Preloga koji je na vukovarsko bojište došao praktički izravno iz srednje policijske škole.

Na Trpinjskoj cesti uništio je više od 10 tenkova i oklopnih vozila. Zatim je sa četiri prostrijelne rane s nama ostalima završio u logoru Stajićevo. To su heroji o kojima se premalo priča. Prvi poginuli međimurski branitelj u Vukovaru koji je ubijen još u rujnu 1991. godine, Josip Šajnović, izdahnuo mi je na rukama. To su traume kakve se ne zaboravljaju. U cjelini, naša se postrojba koja se borila na najtežim bojištima – na Trpinjskoj cesti i na Sajmištu, po broju poginulih, svrstava samo uz bok pripadnika postrojbe HOS-a. Premalo se govori i o stravičnim zločinima na Ovčari gdje su poginula četiri naša suborca, kaže Sršan.

*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3577