Jer, dok god postoje stariji ljudi koji tuguju u tišini, ima posla za nas da im uljepšamo dan i pokažemo da nisu zaboravljeni

Javila nam se čitateljica (podaci poznati uredništvu) koja je povodom Međunarodnog dana starijih osoba napisala priču o jednoj usmaljenoj majci, baki i prabaci. Ovu dirvljivu priču pročitajte u nastavku.

Djeca ni ne pitaju za nju. Sama je u svom domu gdje tuguje i svakim se danom nada da će joj netko doći. Zamislite život u kojem ste zaboravljeni, ostavljeni da čekate nadu - sami i zaboravljeni u svom domu.

To je stvarnost koju živi gospođa Ana, starija žena od 85 godina, koju su njezina djeca i unuci zaboravili. Njezina priča postaje podsjetnik na važnost pažnje prema starijim osobama u našem društvu, posebno na Međunarodni dan starijih osoba.

Gospođa Ana provela je veći dio svog života posvećena svojoj obitelji. No, kako to često biva, njezina djeca su otišla daleko, započeli vlastite obitelji i poslove, ostavivši je sama i usamljena. Sada živi u svom skromnom domu, gdje joj svaki dan izgleda isto - tiho, prazno, i bez posjeta.

Njeno srce tuguje za vremenima kada su se svi okupljali, smijali i dijelili trenutke sreće. No, gospođa Ana nije usamljena samo u svojoj sudbini. Na Međunarodni dan starijih osoba, njezina priča postaje podsjetnik da su mnoge starije osobe zaboravljene i usamljene, a njihova sjećanja i iskustva često zanemareni.

Međunarodni dan starijih osoba prilika je da se sjetimo tih vrijednih ljudi koji su nam bili uzor, pomagali nam u odrastanju i dijelili svoju mudrost s nama. Njihova prisutnost i iskustvo trebali bismo cijeniti svaki dan, ne samo na ovaj poseban dan.

Možda je vrijeme da se obratimo starijim članovima naših obitelji, prijateljima i susjedima, i podijelimo s njima malo ljubavi i pažnje. Jer, dok god postoje stariji ljudi koji tuguju u tišini, ima posla za nas da im uljepšamo dan i pokažemo da nisu zaboravljeni.