Mnogi stanovnici donjeg Međimurja pamte tjedne odlaske u kino i to u Kotoribu

Uz Čakovec, kotoripsko Kino Iskra je bilo u pedesetim godinama jedino u Međimurju, a svjedoci slavnih dana svjedoče i velikom broju posjetitelja u najboljim danima. Da postoji mogućnost ponovnog otvaranja jednog od omiljenih okupljališta zaljubljenika u film, potvrđuje i načelnik Dario Friščić.

- Prijavili smo projekt opremanje kina u sklopu Doma kulture na natječaj Ministarstva kulture i medija koji je i odobren, a ugovorena sredstva za nabavu kinoprojektora i opremu iznose 39,8 tisuća eura. Općina će morati izdvojiti još nekih 3 do 5 tisuća eura za kompletno opremanje, a želja nam je kino pustiti u funkciju do kraj godine, rekao je načelnik Friščić. 

Mladost naše domovine

Odlukom Mjesnog narodnog odbora Kotoribe, 24. travnja 1948. godine osnovano je Kino Iskra. Prikazivanje filmova se do tada odvijalo u staroj ruševnoj zgradi i na otvorenom prostoru ispred željezničke stanice. Nova kino zgrada je završena krajem 1949. godine, a od sredine 50-ih se koristi prvenstveno za prikazivanje filmova, ali i za druge kulturno - zabavne priredbe i masovne sastanke.

- Prvi kino operater je bio Andrija Spahija koji je tu dužnost vršio do sredine osamdesetih godina. Svoju ljubav prema sedmoj umjetnosti, ali i tajne zanata prenio je na nasljednika Ivana Sabola. Prvi projicirani film je bio Mladost naše domovine kojeg je pogledalo više od tisuću gledatelja u dva prikazivanja. Tadašnja cijena ulaznice je bila 8, 6 ili 4 dinara, govori o povijesnim trenutcima kino operater Dobriša Habuš.

Rođeni Kotoripčanin, Dobriša Habuš zaljubljenik je u filmsku umjetnost, a njemu je pak naukovanje držao već spomenuti Sabol.

- Ivan je bio zadužen za projekciju, a ja za nabavu filmova, marketing te kasnije i za projekciju. Prva kino oprema je stigla iz Australije, dok se donacijama iseljenika iz Argentine i Kanade nabavio ostatak, kaže Habuš.

Ustaljena filmska ruta

Filmovi su u Kotoribu dolazili vlakom, a u kasnijim godinama se po njih moralo ići i automobilom ako su htjeli biti aktualni.

- Iz Zagreba, Čakovca filmovi bi dolazili zapakirani u kutijama, a tada je krenuo naš posao. Donijeti film u projekcijsku sobu, premotati ga, posložiti činove, zalijepiti ih i pripremiti za projiciranje. Odlazak u kino je tada, prema riječima drugog nam sugovornika, Marijana Kovača, nekadašnjeg predsjednika Odbora za upravljanje kinom, bilo nedjeljni ritual.

- Nakon ručka se išlo u šetnju po drumu, do Bartolića u krčmu i na kino projekciju u 18 sati, prisjeća se Kovač.

- A u to vrijeme je radio i Hotel Bratstvo u kojem su se vikendom održavale zabave te su svi iz kina jurili do hotela kako bi zauzeli mjesto. Često se i netko iz ekipe morao žrtvovati i propustiti film kako bi čuvao stol društvu, dodaje Habuš. 

Nadmašili gledanost velikih gradova

Iskra je prikazivala sve vrste filmova. Od dokumentarnih do akcijskih i dječjih, a oni kasniji termini, iza 22 sata bili su rezervirani za sadržaj za odrasle.
- U 22 sata bi dvorana još bila prazna, ali već 15 minuta kasnije, kada su završile popodnevne smjene u kotoripskim tvornicama, sjedala su bila puna, prisjećaju se naši sugovornici.

A raspored projiciranja je bio određen i do mjesec dana unaprijed te su u šezdesetim godinama tjedno prikazana dva filma različitih žanrova. Najuspješnija od svih bila je 61. godina kada je kino posjetilo čak 56.503 gledatelja.

No, pojavom televizora, broj posjetitelja pada, ali kino nastavlja tradiciju projiciranja do 1992. kada su se vrata kino dvorane zatvorila te se ona dalje koristila samo za priredbe i sastanke.  No, film nije zamro u Kotoribi jer je s projiciranjem na otvorenom nastavio Foto klub što je ipak nakon tri godine potaknulo općinske mandatare da Iskra ponovo otvori svoja vrata. 

Kino sala je bila duša mjesta

Posljednji prikazani film u kotoripskom kinu je bio nastavak filma o Harry Potteru no, mještani i Kotoribe i okolnih sela su polako gubili interes za projekcije. Kino je zatvoreno krajem 2005. godine, a svih je tih godina bilo duša sela i glavno okupljalište mještana. Tu su se rađale ljubavi, dolazilo se na ljubavne sastanke, bila je mjesto veselja i opuštanja. 

- Cijela kultura i jedan suživot mještana je bio okrenut ka kinu. Ideja o ponovnom otvaranju me osobno veseli i ja ću sigurno biti među posjetiteljima, osobito četvrtkom, zaključio je Dobriša Habuš, posljednji kinooperater Kina Iskra.

*Preuzeto iz Lista Međimurje, 3550