Dr.sc. Ines Virč je kustosica i voditeljica Pedagoškog odjela Muzeja
Muzejske radionice rado su posjećen sadržaj čakovečkog Muzeja. Mjesto je to kojim vrvi cika vrtićkih mališana, gdje se pozorno slušaju priče i legende našeg zavičaja, ali i gdje dječjoj mašti i kreativnosti nema kraja. Malo većim korisnicima, učenicima osnovnih i srednjih škola, na zanimljiv i pomno osmišljen način nude se dodatni sadržaji kojima obogaćuju školsko gradivo, potiče ih se na upoznavanje zavičajne povijesti i kulturne baštine Međimurja, a za njihovo održavanje uvijek se traži mjesto više. Za izuzetni uspjeh muzejskih radionica zaslužna je muzejska pedagoginja Ines Virč.
Ines Virč iz Zasadbrega radi u Muzeju Međimurja Čakovec na mjestu voditeljice Pedagoškog odjela. Osim kao kustosica, brojnim posjetiteljima, a osobito onim najmlađima, poznata je i kao muzejska pedagoginja zadužena za brojne radionice i predavanja.
Po završetku opće Gimnazije u Čakovcu diplomirala je kroatistiku i slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom upisala poslijediplomski znanstveni studij lingvistike, smjer kroatistika, te doktorirala na temu ‘Toponimija gornjeg Međimurja’. Paralelno uz doktorski studij zaposlila se na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, isprva na Odjelu za dijalektologiju, a potom Odjelu onomastike. Uz sve navedeno bila je i vanjski suradnik na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek u Čakovcu, gdje radi i danas. Neko vrijeme radila je u čakovečkoj Podružnici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a po njegovom gašenju započela je svoj radni put u Muzeju Međimurja.
ŠTO JE MUZEJSKI PEDAGOG?
– Kad sam došla u Muzej moj prvenstveni zadatak bio je privući što veći broj korisnika te osmisliti što veći broj edukativnih sadržaja. U tu svrhu pokrenuli smo Muzeologajnicu, edukativni program koji obuhvaća niz predavanja i radionica na temu zavičajne povijesti i kulturne baštine Međimurja. Sama promjena posla bila je velika promjena. Iz radnog mjesta gdje sam se bavila znanstvenim radom, pisala znanstvene i stručne radove te sudjelovala na znanstvenim skupovima u RH i inozemstvu, uskočila sam u ulogu muzejske pedagoginje gdje sam morala biti iznimno kreativna i maštovita u osmišljavanju radionica za vrtićarce, učenike osnovnih i srednjih škola, tj. za sve dobne skupine, ali i za korisnike s posebnim potrebama. Mogu vam reći da koliko vam zadovoljstva donese ocjena izvornog znanstvenog rad, toliko je još veće zadovoljstvo kad vidite reakcije polaznika radionica. No, u svakom slučaju, i jedno i drugo je izazov. Kad pišete znanstveni rad nikad ne znate koje ćete rezultate postići, isto kao i kad vodite radionice, kaže Ines.
‘TETA INES, NEDOSTAJEŠ NAM!’
Kao voditelj Pedagoškog odjela zadužena je za rad s vanjskim korisnicima, održavanje predavanja i radionica, stručna vodstva po postavu i izložbama te edukacije.
– Najčešći posjetitelji su nam djeca vrtićkog uzrasta i učenici nižih razreda osnovnih škola. Dobrim dijelom bilježimo i porast posjetitelja viših razreda te ogroman rast posjetitelja srednjih škola. Gledajući teritorijalno, najviše nas posjećuju djeca i učenici s područja grada Čakovca, dok djeca iz udaljenijih mjesta i škola dolaze nešto rjeđe. Tu je problem organizacije dolaska, prijevoza, ali i financija. Kako bi doskočili potonjem, u Muzeju djeluje Školski servis.
To znači da učenici, čija je škola član Školskog servisa, imaju besplatni ulaz u Muzej te plaćaju jedino stručno vodstvo. Na taj način rasteretili smo roditelje dodatnih troškova, a s druge strane, učenici mogu doći i nekoliko puta mjesečno/godišnje, tj. kad god zažele. U pomno osmišljenom i digitaliziranom okruženju u Muzeju odrađuju satove matematike, geografije, glazbenog, likovnog, engleskog ili pak hrvatskog jezika. Taj dio zanimljiv je i roditeljima koji dolaze u posjet s malom djecom, gdje ona mogu slagati razne slagalice, dirati određene predmete ili pak slušati zaštićenu skupinu govora, što je djeci posebno zanimljivo, dodaje muzejska pedagoginja Virč.
– Nema ljepšeg osjećaja nego kad u gradu sretnem vrtićarce kojima sam održala radionicu, a oni mi pohrle u zagrljaj i kažu ‘Teta Ines, nedostaješ nam!’ ili ‘Kad ćemo se opet vidjeti?’. Djeca su doista divna. Ima radionica gdje nas emocije toliko ponesu da u dva sata ne stignemo napraviti sve što sam zamislila. Koliko god bili mali, vrlo su iskreni i znatiželjni, a što sve njihova mašta može osmisliti, zaista nema granica. Sve što napravimo na radionici rezultat je dječje mašte, koja je poticana i od odgojitelja, ali i roditelja, te su odlična publika za formiranje, jednog dana, budućeg naraštaja muzejskih posjetitelja, objašnjava Ines.
STALNE TEMATSKE, ALI I RADIONICE IZ MJESECA U MJESEC
‘Budi kipar kao Lujo Bezeredi’, ‘Stekljena gora’, ‘Medičarstvo’,
‘Stari grad – Vitezovi – Dame – Pozoj’, ‘Igrom u prapovijest’,
‘Priča jednog junaka’, ‘Moda i kultura na prijelazu u 20.
stoljeće’, samo su neke od radionica koje se održavaju u Muzeju
Međimurja. Uz stalne, održavaju se i povremene radionice vezane
uz neku izložbu ili pak značajniji datum koji nastoje obilježiti.
Uz gotovo svaku izložbu kustosa osmišljavaju se i
edukativno-kreativni ili istraživački natječaji na koje od onog
prvog, uz izložbu Zrinski i čakovečki Stari grad, uvijek bilježe
veliki broj pristiglih radova.
– Radionica koja je naišla na odličan odaziv je ona o brončanom dobu, gdje smo zabilježili veliki interes srednjoškolaca. Tome je iznimno pridonijela izložba ‘Na raskrižju promjena – Međimurje u brončanom dobu’ kolegice Branke Marciuš, više kustosice i voditeljice arheoloških zbirki Muzeja. Izložbu su pratile radionice koje smo koncipirali tako da učenike, kroz rješavanje zadataka, potaknemo da nauče nešto novo. Istovremeno, izložbu je pratio likovni natječaj koji je pobudio veliki interes. Polaznici vrtića i učenici nižih razreda najprije su pogledali izložbu, a potom izradili nakit po uzoru na onaj iz brončanog doba, koji smo također izložili, dodaje muzejska pedagoginja Virč.
Kako nam je otkrila naša sugovornica u pripremi je izložba o lončarskim proizvodima koju bi također pratile kreativne radionice, edukativna predavanja i natječaji budući da je glina idealan materijal za modeliranje.
– Svaka radionica mi je draga na svoj način. Bez obzira je li riječ o istoj radionici, povratne reakcije koje dobijete nisu uvijek iste. O tome uvelike ovisi tko su polaznici radionice, jesu li to vrtićka djeca, učenici ili djeca s posebnim potrebama. Nekad se zna dogoditi da radionica bude gotova za sat – sat i pol, a nekad u dva sata ne stignemo proći sve što sam isplanirala. Najteže je započeti radionicu kad na licima učenika vidiš da im je sve teško. No, zato su tu uvijek prisutne njihove učiteljice koje tome vješto doskoče te poznavajući učenike mudro biraju temu radionice. Radionice su zbilja šarolike i kreativne – igramo se medičara te izrađujemo licitarska srca, modeliramo glinu i radimo autoportrete ili pak radimo za tkalačkim stanom. Na svima njima nastaju prava mala remek-djela, otkrila nam je.
U PLANU BROJNE AKTIVNOSTI
Brojne aktivnosti planiraju i za mjesec travanj kad se obilježava Dan Međimurske županije te Spomendan Zrinskih i Frankopana. Osim stalnih radionica, na koje dolaze i korisnici iz drugih gradova i županija, brojne radionice održat će se u sklopu Festivala znanosti koji provode u suradnji s Gimnazijom Josipa Slavenskog. Zatim, bit će tu i radionica o Frankopanima, u suradnji s JU ‘Međimurska priroda’ obilježit će Dan planeta Zemlje radionicama o Zrinskima i pticama, uoči Uskrsa održat će se radionice izrade črnih pisanica, a u pripremi je i nova edukativno-kreativna knjižica.
– Najveći broj radionica održavamo u MIC-u, Muzejsko-informativnom centru, koji je trenutno u rekonstrukciji, stoga trenutno koristimo prostore multimedijalne dvorane, a kad je lijepo vrijeme odemo i u perivoj. Rado se odazivamo na pozive vrtića i škola te nerijetko i tamo provodimo radionice. Nastojimo se svakom prilagoditi, i što se tiče uvjeta održavanja, ali i publike, dodaje.
Ideja i planova za nove aktivnosti nikad ne nedostaje, no kao i svugdje, njihova realizacija uvelike ovisi o financijama.
– Želja nam je još više obogatiti radionice i predavanja koje nudimo. Svake godine bilježimo sve veći broj polaznika radionica, što nam je dobar pokazatelj koliko smo uspješni u tome. No, nije nam bitan broj posjetitelja, već težimo tome da radionice budu što raznovrsnije i kreativnije, da se ne ponavljaju te da ponude nove sadržaje i teme, zaključila je Ines.