UMJETNICA KOJU PRATE TISUĆE

GALIA ZINKO Ukrajinu napustila zbog rata pa u Međimurju našla siguran dom. Posvetila je i knjigu obitelji Zrinski

Život ju nije mazio, već je dva puta bježala od rata. Danas je u Međimurju i oduševljava svojim radovima

Galia Zinko u Međimurje je stigla kad je krenuo vihor rata u Ukrajini. Inače je Moldavka, donedavno s ukrajinskom adresom, koju je zamijenila međimurskom. Ovdje je, kaže, našla sigurnost, a utjehu pronalazi u svojoj obitelji i najvećoj ljubavi – umjetnosti. Na društvenim mrežama prati je tisuće ljudi, a raditi ono što najviše voli nastavila je i ovdje.

Pri kraju je dječje knjige o obitelji Zrinski, a o svemu smo detaljnije popričali s ovom hrabrom ženom koju život nije mazio. Unatoč svemu, ostala je pozitivna. Pročitajte u nastavku njezinu priču.

Možete li nam reći više o sebi?

Zovem se Galia Zinko i rođena sam 1986. godine u Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije koja je u to vrijeme bila u sastavu SSSR-a. Sad imam 36 godina, ali djetinjstva u Moldaviji se jako dobro sjećam i volim ta vremena, mislim da je djetinjstvo najviše i utjecalo na moj karakter i rad.

Zbog rata u vašoj zemlji bili ste, nažalost, prisiljeni napustiti domovinu. Jeste li se u Međimurju snašli? Kako su vas prihvatili domaći ljudi?

Napustili smo Moldaviju zbog rata 1991. godine i bili prisiljeni živjeti u Harkivu u Ukrajini. Sad se priča ponavlja, ponovo smo morali napustiti svoj dom zbog rata… 

Zahvaljujući našim prijateljima sad smo ovdje u Hrvatskoj, točnije u Međimurju i impresionirani smo ljepotom vaše zemlje, a posebno ove regije, a nismo daleko ni od Zagreba. Sviđa nam se otvorenost ljudi, svi su vrlo ljubazni i prijateljski raspoloženi prema nama. Stvarno to cijenimo.

Čime se točno bavite?

>> Umjetnica Galia Zinko i njezini radovi

Crtati sam počela još kao djevojčica i već sam od djetinjstva znala da jednog dana želim postati ilustratorica knjiga. I postala sam! U ovoj sam profesiji od 2009. godine i iza sebe imam više od 30 ilustriranih knjiga. Najčešće su to bajke jer dječja književnost treba više slika nego knjige za odrasle. Najveće mi je zadovoljstvo osmišljavati narodne priče. Imaju više tajni i misterija…

Kako biste opisali vaš stil ilustracija?

Jedna osoba je davno moj stil opisala kao dječju gotiku. Ta smiješna definicija se udomaćila i generalno mi se sviđa, ali svoj stil bih nazvala bajkovitim realizmom.

Kako izgleda vaš radni dan?

Otkad sam postala majka, moj radni dan izgleda – kaotično. Svaku slobodnu minutu iskoristim za crtanje. Jednostavno ne mogu, a da ne crtam.

Vaš najnoviji rad pod imenom ‘Zrinski’ sami ste napisali i ilustrirali. Možete li nam reći više o toj knjizi?

Da, ovo je moj prvi autorski tekst koji sam ujedno i ilustrirala. Osjećala sam veliko zadovoljstvo kad sam pisala tu knjigu, što zbog osjećaja da mogu napisati dobru priču, što zbog same priče. U knjizi se radi o obitelji Zrinski, ali nije riječ o povijesnom tekstu, već o fiktivnoj priči. Divim se toj obitelji i njihovim podvizima i žao mi je kako su završili. Zato sam smislila verziju priče u kojoj se njihovo postojanje nastavilo…

Na koje ste radove najviše ponosni?

Svaka moja nova knjiga mi je najbolja, jer se uvijek trudim raditi bolje nego prije. Sad sam jako ponosna na knjigu Zrinski jer čim završim s ilustracijama, bit će to moja prva kompletna knjiga u kojoj su i tekst i slike moje djelo. To mi je potpuno novo iskustvo, a nadam se da će se svidjeti i čitateljima.

Puno ljudi prati vas na društvenim mrežama. Kontaktiraju li vas drugi umjetnici za savjete?

Održala sam tečaj ilustracije tijekom ljeta na kojem sam imala mnogo polaznika. Iskreno, mnogi od njih mi se javljaju i traže savjete. Nedavno je jedan od mojih ‘učenika’ izdao svoju prvu knjigu te sam na to posebno ponosna. 

Jeste li osvojili kakve nagrade ili organizirali vlastite izložbe?

Da, sa svojim knjigama sudjelujem na mnogim većim sajmovima knjiga poput onih u Bologni ili Frankfurtu. Četiri puta sam bila nominirana za nagradu za najbolju ilustraciju za djecu i mlade na međunarodnom natjecanju ‘Image of the book’ u Bologni.

Tko vam je najveća podrška u životu?

Najveća podrška mi je definitivno obitelj i na tome sam zahvalna roditeljima, sestrama te bakama i djedovima. Neke od svojih predaka nikad nisam upoznala, no volim slušati priče o njima. Zahvaljujući svima njima postala sam ono što danas jesam.

Imate i kćer. Voli li vaše radove? Čitate li djetetu knjige?

Naravno, čitamo puno, no zasad samo priče za one najmlađe. Moja kći me obožava gledati kad crtam, a ponekad i crta pokraj mene. Najviše se veseli kad na mojim crtežima vidi svinju, psa ili mačku… Obožava životinje.

Koji su vaši daljnji planovi, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu?

Nakon što sam se preselila u Hrvatsku, odlučila sam ispuniti svoj davni san i otvoriti vlastiti obrt za proizvodnju tapeta koristeći svoje ilustracije. To su autorske tapete koje izrađujem kupcima po želji. Trenutno se pripremam za otvorenje. Slogan mi je ‘Kad zidovi dišu bajkom’. Jako mi se sviđa što je hrvatski jezik zadržao neke riječi u izvornom obliku. Riječ bajka jedna je od njih.

Radove Galie Zinko možete pogledati i na sljedećim linkovima: Instagram i Facebook

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije