Trenutno radi na pripremi izložbe o poznatoj čakovečkoj obitelji Legenstein
Ana Šestak iz Orehovice viša je kustosica i voditeljica povijesnih zbirki Muzeja Međimurja Čakovec. Po struci profesorica povijesti i diplomirani antropolog u čakovečkom se Muzeju zaposlila 2006. godine, u početku kao vježbenica na Povijesnom odjelu, a kasnije voditeljica Odjela.
– Povijesni odjel Muzeja Međimurja Čakovec svojim se radom nastavlja na Arheološki odjel. Dok Arheološki odjel obrađuje i čuva građu do srednjeg vijeka, Povijesni se odjel bavi prikupljanjem, čuvanjem, obradom i prezentiranjem građe od kasnog srednjeg vijeka, pa sve do 21. stoljeća, što znači da je obuhvaćen široki vremenski period, ali i raznolika vrsta građe, pojasnila je Ana.
– Za razliku od matičnih muzeja gdje su kustosi usko specijalizirani za određena područja, pa tako imate kustose koji se bave samo proučavanjem oružja, heraldike ili nečeg trećeg, u čakovečkom Muzeju zaista prevladavaju raznolike teme u svakom njegovom odjelu. Tako Povijesni odjel ima Diplomatičku zbirku, Zbirku arhivske i memoarske građe, Zbirku razglednica i novina, Zbirku oružja i opreme, Memorijalnu zbirku Jože Horvata, Memorijalnu zbirku Karla Mrazovića Gašpara, Zbirku Međimurje u Domovinskom ratu, Zbirku medalja, odlikovanja i plaketa, Zbirku narodne revolucije, Zbirku Sport u Međimurju i Zbirku Školstvo u Međimurju. Kao što možete vidjeti, muzejska građa Povijesnog odjela podijeljena je u 11 zbirki s obzirom na temu, razdoblje nastanka ili vrstu muzejskih predmeta, dodala je naša sugovornica.
Fundus Povijesnog odjela, kao i drugih odjela u Muzeju, često se povećava prikupljanjem nove građe, ali i donacijama ostavština. Na taj su način i oformljene dvije memorijalne zbirke, jedna se odnosi na ostavštinu Karla Mrazovića Gašpara, a druga na ostavštinu pisca i moreplovca Jože Horvata i njegove supruge Renate.
AUTORICA BROJNIH IZLOŽBI
Osim što provodi stručnu obradu i potrebna istraživanja kako bi se interpretirala muzejska građa, viša kustosica Ana Šestak u okviru svog posla organizira i izložbe. U javnosti su najviše odjeknule njezine dvije izložbe. Jedna je izložba o Nikoli Zrinskom Sigetskom i Sigetskoj bitci, koja je realizirana 2016. godine u suradnji sa Zrinskom gardom Čakovec, kada su u Muzej Međimurja Čakovec stigle kaciga i sablja iz Beča povodom obilježavanja 450. obljetnice Sigetske bitke.
U suradnji s Knjižnicom “Nikola Zrinski” Čakovec i Državnim arhivom za Međimurje pak je osmislila i pripremila izložbu povodom 100 godina odcjepljenja Međimurja od Mađarske i pripojenja matici zemlji Hrvatskoj koja je nosila naziv “Domorodci! Međimurci! Suženjstvu je našemu kraj”. Riječ je o naslovu s plakata kojim je odbor Narodnog vijeća za Međimurje objavio narodu vijest o oslobađanju Međimurja od mađarske vlasti na Badnjak 1918. godine.
Također, sudjelovala je u izradi izložbe “Zrinski i čakovečki Stari grad” te stalnog postava Riznice Međimurja, odnosno djela pod nazivom “Stoljeća utvrde” koji se odnosi na razvoj utvrde i tamnice.
U ČAKOVEC SE VRAĆA I OBITELJ LEGENSTEIN
Kako nam je otkrila, u pripremi je nova izložba koja će svijetlo dana ugledati krajem godine.
– Trenutačno radim na izložbi čije se otvorenje planira krajem 2023. godine, a koja će obrađivati Čakovec u međuratnom razdoblju. Povod za osmišljavanje te izložbe bila je stota obljetnica rođenja naše poznate glumice, plesačice i koreografkinje Lili Čaki Legenstein. Njezini roditelji, Elizabeta i Geza Legenstein bili su vlasnici gradske kavane u Čakovcu u međuratnom razdoblju. Kavana “Royal” u to je vrijeme bila centar sportskih i društvenih događaja čakovečke elite. Iznimno zanimljiv Geza Legenstein, osim što je bio nadareni samouki glazbenik, bio je i likovni talent, odličan sportaš, i to u nekoliko sportova, te prvi trener Franje Punčeca.
Tako proučavajući stare novine nailazimo na spominjanje Legensteinove (teniske) škole, koji je osim Punčeca, trenirao Milana Branovića te druge sportaše koje je iznjedrila čakovečka teniska škola, a koji su bili među najboljim tenisačima Kraljevine Jugoslavije. Franjo Punčec, primjerice, krajem 30-ih godina 20. stoljeća bio je najbolji tenisač Europe i prema nekima treći odnosno četvrti tenisač svijeta. U to vrijeme, dok je bio u vrhuncu svoje slave, u Čakovcu je organizirao juniorski teniski turnir, a nedavno nam je Ladislav (Laci) Legenstein poklonio pehar upravo s tog turnira, blago za koje nismo ni znali da postoji, istaknula je Ana.
U posjetu kod Lacija Legensteina
Po uzoru na Noć muzeja 2018. godine kad je u fokusu bio sport te je organizirana tribina pod nazivom “Čakovečke legende o sportu”, i izložba o obitelji Legenstein će obilovati raznim popratnim događajima, a dio izložbe odnosit će se i na poznatog tenisača Franju Punčeca budući da se ove godine obilježava 110. obljetnica njegova rođenja.
ŽIVI SUDIONICI DOGAĐAJA IZ PROŠLOSTI
No, kako nam je otkrila najljepši dio posla predstavlja joj razgovor s ljudima, živućim sudionicima raznih događaja iz prošlosti. Različiti ljudi različito gledaju na događaje iz određenog vremenskog razdoblja, pojasnila je, i svako to viđenje je dio velike slagalice koju ne možemo složiti samo iščitavanjem sačuvanih pisanih izvora. Još uvijek ima ljudi koji se sjećaju razdoblja između dva svjetska rata, Drugoga svjetskog rata, kao i naravno relativno nedavnih razdoblja tzv. Druge Jugoslavije i Domovinskog rata.
– U studenom prošle godine posjetili smo Ladislava Legensteina, zadnjeg člana obitelji Legenstein, koji ima 96 godina i živi u Heidelbergu u Njemačkoj. Nepresušno vrelo značajnih informacija nam je i naša slikarica Priska Kulčar koja ima izuzetno pamćenje, kao i Ivan Petriš te Zvonimir Vertuš, a puno sam se družila i s pokojnima Josipom Črepom i Vladimirom Kapunom, pridodala je.
PLANOVA IMA NAPRETEK
Nakon završetka radova na konstrukcijskoj obnovi SI i SZ krila palače, Muzej Međimurja Čakovec očekuje osmišljavanje i realizacija novog stalnog postava u palači čakovečkoga Starog grada, čime će se otvoriti i veće mogućnosti za izlaganjem većeg broja građe pa tako i Povijesnog odjela.
– Želja nam je također napraviti studijsku čuvaonicu Memorijalne zbirke Jože Horvata jer imamo puno zahtjeva za uvid u muzejsku građu i dokumentaciju vezanu uz našeg poznatog pisca i moreplovca. Voljeli bi da to bude čuvaonica poluotvorenog tipa, koja bi uključivala zatvoreni dio gdje može ući samo kustos, zatim dio gdje bi bila prezentirana dnevna soba Horvatovih te dio u kojem bi korisnici mogli dobiti građu na uvid. Nažalost, za realizaciju tog projekta nismo dobili tražena sredstva od Ministarstva kulture i medija, pa ćemo u realizaciju projekta ići postepeno, rekla nam je Ana.
Ana s Jožom Horvatom
Rad u Muzeju, otkrila nam je Ana, donio joj je i niz zanimljivih putovanja. U sklopu raznih projekata čakovečki su muzealci na studijskim putovanjima u Engleskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Mađarskoj posjetili njihove muzeje i upoznali se s primjerima dobre prakse. Odličnu suradnju, dodala je, ostvaruju i s brojnim muzejima diljem Hrvatske.
– Muzej Međimurja Čakovec, kao regionalni muzej, ima možda manje građe nego neki drugi muzeji regionalnog karaktera, no što se tiče organizacije i rada mogu reći da vrlo dobro kotiramo na nacionalnoj razini. Osobito što se tiče projekata te digitalizacije i inventarizacije građe. Na tom smo području zaista napravili mnogo te se događa da drugi muzeji pitaju upravo za naša iskustva, istaknula je.
– Jako me veseli rad u Muzeju. Svaki dan je drugačiji i svaki dan saznajem nešto novo iz naše povijesti, dodala je za kraj Ana, majka troje djece na koju prenosi svoju ljubav prema zavičajnoj povijesti i kulturnoj baštini.