U utorak je bilo Jurjevo. Cijeli dan i noć. Večer je bila rezervirana za nogometno polufinale europske lige prvaka. Negdje iza prvog poluvremena širom svijeta počele su se otvarati knjižnice, čitaonice ili škole. Tako su počele teći prve minute Noći knjige. Kako po kontinentima tako i u našoj zemlji. I u Međimurju.
Najneobičnije i krajnje originalno – u interijerima vinske kuće Dvanajščak-kozol i vinarije Štampar. Domaćine je iskreno iznenadio večernji broj “književnika” jer im je ponuđena ideja iz studija Reci Da, tek toga dana ujutro, zazvučala heretično, nekonvencionalno i bez ikakvog oslonca na nepostojećoj tradiciji.
Skepsu je dodatno krijepila preskromna objava odaslana toga dana samo Facebook kanalom svega par sati prije mraka. A čitači su stigli! Bilo je dovoljno da se otvori prva knjiga, a onda je, kao nekom magijom okupljene ponio i gotovo transirao žar kojim je mlado i staro svih spolova iščitavalo stranice eseja, drame, poezije, priručnika, enciklopedija, antologija, bajki…
U obje se vinske stancije čitalo, recitiralo, glumilo, smijalo, bodrilo i puno, puno pljeskalo akterima i domaćinima. Iako su vino tobož zasjenila slova, treba priznati da poziv bez osigurane čaše nebi bio dovoljno uvjerljiv. Ugodnu proljetnu Noć knjige uvjerljivom su učinili glasovi onih koji su došli čitati, domaćina koji su nas sve dočekali, a najviše pisane riječi Vladimira Mesarića, Ljubice Duić Jovanović, Sergeja Jesenjina, Ricka Warrena, Phila Bosmansa, Dobriše Cesarića, Bele Hamvasa, Kahlila Gibrana, Ogdena Nasha…
Dovoljno dojmljivo da se svi obvežemo na što brojniju repeticiju doživljaja najkasnije u Noći knjige 23. travnja već iduće godine.
