Na blagdan svetog Jeronima, crkvenog naučitelja, mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup, slavio misu u crkvi svetog Jeronima u Štrigovi
U Župi svete Marije Magdalene štovanje svetog Jeronima
zabilježeno je sa sigurnošću od 15. stoljeća, a predaja govori da
je štovanje utemeljeno u legendi da je upravo u tom kraju, koji
se diči drevnim nazivom Stridon, rođen ovaj veliki crkveni
naučitelj. Na brežuljku ponad Štrigove, prema predaji bila je još
u davnini rodna kuća svetoga Jeronima, o čemu piše Josip
Bedeković, pisac djela Natale solum i graditelj crkve posvećene
ovom naučitelju. Prema Bedekoviću, još je u vrijeme gradnje
sadašnje crkve svetog Jeronima u Štrigovi, koja je sagrađena
krajem 18. stoljeća, postojala greda na kojoj je stajao spomen
zapis o mjestu rođenja crkvenog naučitelja.
Na blagdan svetoga Jeronima svetu misu u Štrigovi slavio je mons.
Zdenko Križić, a misnom slavlju pridružili su se mons. Antun
Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije i delegat
varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša, preč. Ivan Herceg, dekan
štrigovskoga dekanata, vlč. Kristijan Kuhar, štrigovski župnik u
zajedništvu sa svećenicima varaždinske biskupije te slovenskih
svećenika iz susjedne Biskupije Murska Sobota.
U homiliji je biskup Križić istaknuo da nije moguće sažeti sve
duhovne poruke svetoga Jeronima. No, biskup je svoju poruku
usmjerio prema onom što je bilo izuzetno važno i samom crkvenom
naučitelju kojeg se slavilo: “Njegov najjači apel vjernicima je
bio da čitaju i razmatraju o Božjoj riječi u Svetom Pismu. Reći
će da ne poznavati Sveto pismo znači ne poznavati Isusa. To on
govori iz svog iskustva. On je bio kršćanin jer je rođen u
kršćanskoj obitelji, ali Isusa nije upoznao kako treba sve dok
nije počeo čitati i meditirati Isusov lik u Evanđelju.” Ova je
stvarnost Jeronimove duhovne poruke izuzetno važna za današnje
kršćane, odnosno biskup Križić istaknuo je: “Imamo, nažalost i
danas puno kršćana koji u Isusa vjeruju, s vremena na vrijeme
dođu i u crkvu, ali ga malo ili nikako ne poznaju. Ono što se ne
poznaje neće se iskreno niti zavoljeti. Sveti Jeronim je kroz
evanđelje upoznao Isusov lik koji je u njemu izazvao snažnu želju
da bude što sličniji Isusu. Isusova želja je uvijek bila da
njegov učenik bude sličan njemu. Zato će pozvati učenike da ljube
kao što je on ljubio, da služe drugima kao što je on služio, da
imaju njegovo srce i njegove osjećaje za Boga i čovjeka, da
njegova radost bude u njima, da uče od njega jer je on blaga i
ponizna srca. Ove Isusove karakteristike silno su privukle svetog
Jeronima koji ih je nastojao ugraditi u svoj život svjestan da
samo s takvim obilježjima može biti Isusov svjedok u svijetu.”
Biskup Križić posebno je istaknuo važnost ispravnog kršćanskog
života, koji postaje životno svjedočanstvo, živi navještaj
evanđelja Isusa Krista: “Bogu se ne sviđaju mlaki i površni
vjernici. Takvi često puta nanesu više štete Crkvi nego
nevjernici. Kada se netko deklarira vjernikom, a onda živi
nepošteno, nemoralno, korumpirano, on tako Crkvi samo škodi.
Mnogima se zbog takvih zgadi Crkva, a Isus izgubi na
privlačnosti. Prvi kršćani su takve isključivali iz svojih
redova. Za njih je bilo nespojivo biti kršćanin i biti
istovremeno nemoralan.” U zaključku svoje homilije, još jednom
osvrćući se pročitani evanđeoski ulomak, biskup Križić istaknuo
je: “U evanđeoskom odlomku koji smo čuli Isus veli da se ne užiže
svjetiljka da bi ju se stavilo pod neku posudu nego na svijećnjak
da svijetli svima koji su u kući. Ovo je vrlo važno. Isus stavlja
naglasak na to da trebamo, prije svega, biti svijetlo u svojoj
vlastitoj kući. Ako u svojoj obitelji nismo svijetlo nismo to
nigdje. Neću zaboraviti kada mi je jedna gospođa srednje dobi,
prije više godina, rekla ovako: Moga muža svi vole u društvu,
cijene ga i poštuju, gotovo ga idealiziraju, ali ne znaju koliko
patnje on proizvodi nama koji s njim živimo. Da, moguće je
bljeskati i svjetlucati onima s kojima se ne živi. Ali to nije
pravo svijetlo. Prije svega moramo biti svijetlo u svojoj kuću,
graditi mir u svojoj obitelji, stvarati ozračje radosti u
vlastitom domu. Onda je sigurno da ćemo nositi svijetlo gdje god
se kretali.”
Svima okupljenima na kraju misnog slavlja zahvalio se župnik vlč.
dr. sc. Kristijan Kuhar. Istaknuo je da se svetom misom u čast
svetom Jeronimu započelo sa obilježavanjem Dana svetoga Jeronima
koji su ove godine popraćeni, osim liturgijskim slavljima i
pobožnostima u čast velikog crkvenog naučitelja, i izložbom slika
akademske slikarice Vjere Reiser, Festivalom svetoga Jeronima na
kojem je nastupio Akademski muški zbor Fakulteta elektrotehnike i
računarstva Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom mo. Josipa
degl’Ivellia te Ženska vokalna skupina Stridonne pod vodstvom
Nore Nemec, a na prvu nedjelju u listopadu i znanstvenim
programom u crkvi svetog Jeronima o povijesti štovanja ovoga
naučitelja predavanje je održao Zoran Turk, predsjednik Matice
Hrvatske – Ogranak Čakovec. Župnik se ujedno zahvalio svima
uključenima u organizaciju ovogodišnjih Dana svetoga Jeronima,
odnosno pastoralnim suradnicima – zvonarima, ministrantima i
župnom zboru, Općini Štrigova i Turističkoj zajednici Štrigova,
Matici Hrvatskoj – Ogranak Čakovec i Međimurskoj županiji. Župnik
vlč. Kuhar zahvalu je zaključio uputivši nekoliko riječi biskupu
Križiću: “Preuzvišeni oče biskupe, naš ste dragi gost danas i u
buduće. A i vaša biskupska služba donekle je povezana sa svetim
Jeronimom, pa moguće i s dolaskom njegova imena u Štrigovu.
Naime, vaš predšasnik na katedri senjskih biskupa, biskup Filip,
prvi je koji je svetoga Jeronima čvrsto povezao uz Hrvate i
katoličku Crkvu u Hrvatskoj. U pismu papi Inocentu IV. godine
1248. tražeći dopuštenje za slavljenje bogoslužja na “narodnom”
jeziku, pisao je o svetom Jeronimu kao autoru glagoljice i
bogoslužja na crkvenoslavenskom jeziku, a što mu je papa Inocent
i dopustio te je time svetoga Jeronima – makar nehotice –
proglasio hrvatskim crkvenim naučiteljem.’