Vijesti / Društvo
Društvo
OBITELJ LAJTMAN Napravili kućicu za mirovinu u Pleškovcu, a sad je rentaju turistima za 360 eura dnevno
Privatna arhiva

UNOSAN TURISTIČKI BIZNIS

OBITELJ LAJTMAN Napravili kućicu za mirovinu u Pleškovcu, a sad je rentaju turistima za 360 eura dnevno

Bračni par Lajtman za prvu godišnjicu braka na dar je dobio komad zemlje, na kojem je godinama kasnije nastala prava mala turistička atrakcija!

Kada je mama Lina bračnom paru, kćeri i zetu, za prvu godišnjicu braka darovala komad zemlje u selu Pleškovec, mladi nisu bili pretjerano oduševljeni. Zet Zvonko još kako-tako, ali kći Biserka dobro je pamtila dosadne poslove na zemlji iz djetinjstva i nije se baš vidjela s motikom u ruci.

Za život su izabrali Čakovec, ali parcela koju nisu tražili ostala im je u vlasništvu. Svakodnevica bračnog para Lajtman tekla je mirno, uhodano, s malim obiteljskim biznisom, maloprodajnom trgovinom tekstila i galanterije.

Napravili mali raj

Međutim, Zvonku se sve češće, kako su godine prolazile i kako se počela približavati mirovina, vrzmala po glavi misao o 1,6 hektara zemlje u Pleškovcu. Oduvijek je sanjario o drvenoj kućici kao oazi za buduće umirovljeničke dane, a kad se prije pet godina ukazala prilika, nije oklijevao. Našli su drvenu kuću na petrinjskom području, preselili je, pa u iduće dvije godine od nje u Pleškovcu napravili mali raj.

Zvonko i Biserka Lajtman

Ponajviše, priznat će svom suprugu Biserka, zahvaljujući Zvonkovoj svestranosti i zlatnim rukama. Ono što im sada već drugu godinu zaredom donosi prihode na koje nikad nisu ni pomišljali, ni tada im još nije padalo na pamet. Sve do dana kad je gospođi Biserki sinulo da bi njihov mali raj možda mogao biti zanimljiv i – turistima. Bez ikakvog iskustva s turizmom i iznajmljivanjem, s fotografijama kuće na mobitelu otputili su se u županijsku turističku zajednicu.

– Sjećam se dobro, gospodin Rudi Grula, direktor TZ Međimurske županije, rekao je: "Bravo Lajtmani!" Podržao nas je, otvorio nam mnoga vrata, dobili smo i neke potpore, a zahvaljujući podršci turističke zajednice možemo se pohvaliti i prestižnim certifikatom Europske unije za zaštitu okoliša Ecolabel – ponosna je gospođa Biserka, koja je od mladenačke odbojnosti prema radovima na zemlji dosad zaokružila puni krug.

– Prije koju godinu, dok sam još radila u trgovini, jedna gospođa ispričala mi je kako u Pleškovcu neki vrijedni čovjek dolazi i stalno sam nešto radi. Mislila je da je udovac... Rekla sam da je to moj muž, a onda, kad je došao dan za mirovinu, kupila sam samoj sebi na dar nekad omraženu motiku – smije se gospođa Biserka i priznaje da su vrt i zemlja danas njena strast, mjesto gdje se osjeća slobodno i kreativno.

Turisti tako sad već treću godinu uživaju u obilju plodova njena vrta i u njenim međimurskim jelima, a posebno u poznatim buhtlama i klipićima. I to ne samo domaći gosti, kojih je oko 80 posto, nego i Nijemci, Švicarci, Nizozemci, Slovenci, Austrijanci.... S turizmom su Lajtmanovi krenuli u nikad gore vrijeme, netom prije korone i lockdowna 2020. Ali već dogodine nije bilo problema, gostiju su tijekom 2021. imali praktički svaki vikend, a ove godine bili su puni i cijelo ljeto.

Domaćini i komforna drvena kuća za devet osoba, koju okružuje šljivik sa sto stabala, osamdesetak kestenova, deseci stabala starih sorti krušaka, breskvi, marelica i dakako veliki vrt, na platformama za putovanja redaju samo pohvale prezadovoljnih gostiju. "Prekrasna kuća, divni ljudi, odlična hrana, voće možete sami ubrati u vrtu", "Svaka preporuka, uživali smo u svakom trenutku", "Doći ćemo opet", samo su neki od komentara na boravak u kući Holiday Home Lina, koja je dobila ime po darivateljici parcele u Pleškovcu, Biserkinoj mami Lini.

Ona bi ih, da je živa, vjerojatno podržala u njihovoj turističkoj avanturi. Drugi, međutim, nisu.

– Čudili su se, govorili nam da nismo normalni, kakav to turizam može biti u Pleškovcu, da nećemo uspjeti – smije se gospodin Zvonko.

– Ali, imali smo viziju i bili uporni. Na kraju je to ispala investicija od gotovo 200.000 eura. Digli smo kredit, nešto dobili i bespovratnih potpora, svaku smo kunu triput okretali, ali trud se isplatio. I sada, rekao bih, živimo ljepše i ispunjenije nego ikad. Radimo i uživamo u tome što radimo, ništa nam nije teško – opisuje glava kuće obiteljsku turističku ekološko-ruralnu priču koju skladno živi sa svojom Bibom.

Simpatičnom, dragom bračnom paru čak i novca pritječe više nego što su mislili. Cijena noćenja je, otkad imaju oznaku Ecolabel, narasla na 360 eura, s tim da se za boravak od tjedan dana snižava 30 posto.

– Da, turizam se za nas pokazuje unosnim, ali mi stalno ulažemo dalje, u nešto dodatno, novo. Sad, recimo, planiramo nabaviti bicikle za naše goste. U planu imamo i radionice na kojima ćemo, u suradnji s Turističkom zajednicom, pomagati savjetima i informacijama onima koji razmišljaju upustiti se u sličan pothvat, ali i kako do oznake Ecolabel, što je doista zahtjevan proces. I dalje su kod nas dobrodošle i grupe učenika koje nam dolaze na školu u prirodu, a posebno djeca iz udruge za autizam "Pogled".

S njima smo sadili kestenje na našem imanju, a svako deblo nosi ime onog tko ga je zasadio – navodi samo neke od dodatnih aktivnosti na imanju u Pleškovcu gospodin Zvonko kojem je pri obiteljskoj podjeli poslova pripalo da se bavi i rezervacijama gostiju.

Poljaci bili prvi turisti

A na njima im mogu pozavidjeti mnogi s mnogo duljim turističkim stažom i u puno razvikanijim destinacijama. Iako, reći će ovaj simpatični bračni par, i u Međimurju se itekako ima što vidjeti.– Imamo Toplice Sveti Martin, mlin na Muri, vidikovac, Centar dr. Rudolf Steiner, Centar za posjetitelje "Med dvemi vodami"..., a sve atrakcije vikendima povezuje "hop on hop off" autobus – navodi Zvonko, zaboravljajući da je i Holiday Home Lina postala međimurska atrakcija.

Inače, prvi su u toj međimurskoj ljepoti i luksuzu uživali poljski turisti koji su se početkom 2020. u Međimurju zatekli na proputovanju.

– Odabrali su nas da malo predahnu i odmore se. Drhtala sam od uzbuđenja dok smo ih čekali ispred kuće... Kad su izišli iz auta, spontano sam raširila ruke i zagrlili smo se kao da smo stari prijatelji – prisjeća se gospođa Biserka uzbuđenja i radosti toga dana.

Entuzijazam, želja da ugode i razvesele namjernike, Lajtmanove otad nije napustila. Skromni i vrijedni, zasad većih želja od zadovoljnih gostiju i nemaju.

Najnovije

Reci što misliš!