Prošlo je petnaest godina kako nas je nepriznata, nesretna, a osobito nevoljena žena 2007. godine napustila
Magdica je rođena 1928. godine na sjeveru
Međimurja u Robadju. Živjela je na više mjesta, no Mursko
Središće je odredište koje ju najsnažnije definira. Taj zaključak
izvire iz stotinjak njezinih pjesama, priča, kronika, nota i
pošalica koje je Magdica u vlastitoj nakladi objavila u desetak
zbirki pjesama.
Prošlo je petnaest godina kako nas je nepriznata, nesretna, a
osobito nevoljena žena 2007. godine napustila. Petnaest godina
poslije, oko dvadesetog sata, 23. rujna 2022. mjesec je već
zagrlio Muru i Mursko Središće, a na poseban način pak publiku i
glumce u prostoru Multimedijalne dvorane Centra za kulturu Rudar,
kada je počela večer predstavljanja lirskog opusa autorice koja
nije pisala nobelovskom vještinom, ali je pisala i zapisivala sve
i svakoga što i koga joj je oko opažalo ili srce osjetilo.
Glumice i glumci Dramske sekcije KUD-a MURA, MAKAMUSA i XENIXA,
uz podršku Gradske knjižnice i čitaonice, punih sat vremena
nizali su stihove u kojima su okupljeni prepoznavali sebe, svoje
susjede, svoje ulice, trgove, datume, događaje, običaje, ali
najbolnije i najtužnije Magdičine promašaje, malenosti i
razočaranja te najpotresnije – osobni nesklad sa svojim
suprugom Matijom.
Za iznimne emocije i posebnu vrijednost večeri publika i
protagonisti performansa zahvalni su Nenadu
Srpaku na nesvakidašnjoj i svjetskoj razini izvedbe
međimurskih pjesama na akustičnoj gitari. Najdirljiviji trenutak
pripada zadnjim minutama večeri kad je Nenad zasvirao gradsku
himnu, na klaviru mu se spontano pridružio Slavko
Bregović, a okupljeni, svi do jednog, otpjevali stihove
koje napisala upravo Magdica Mikulić.