Vijesti / Društvo
Društvo
ZORAN GRUJIĆ GLAŽ IZ ČAKOVCA Vješt s tipkama i notama, ali i sa škarama
List Međimurje

POZNATI GLAZBENIK

ZORAN GRUJIĆ GLAŽ IZ ČAKOVCA Vješt s tipkama i notama, ali i sa škarama

Osim što je vješt s tipkama i notama, Zoran Grujić Glaž dobro se snalazi i s biljkama

Poznati čakovečki glazbenik, član legendarnog glazbenog sastava Demoni, već je godinama okupiran „stabalcima u posudi”, odnosno bonsaijem.

- U duši sam se time počeo baviti još prije četrdeset godina. Onda mi je nekih četvrt stoljeća negdje pobjeglo, tako da sam tek 2004. godine napravio prvi bonsai i to od stabla kineske vrbe. Četiri godine kasnije sam počeo s izradom bonsai drvca od naših autohtonih vrsti. Prva dva primjerka graba sam izvadio u Globetki, otkriva Glaž. Na njima je počeo primjenjivati znanja o bonsaijima koja je usvajao desetljećima.

Otkrivanje interneta 

Najprije je učio iz knjiga koje je kupovao. Ubrzo je shvatio da je kupnja knjiga, baš kao i izrada bonsaija skup hobi pa je literaturu posuđivao. Dok mu kćer Petra nije otkrila da postoji internet.

- Internet mi je do tada bio prava nepoznanica, baš kao i mobitel koji sam dugo odbijao koristiti. Popustio sam i zaplovio bespućima interneta. Kad mi se otvorilo 250 tisuća video uradaka o bonsaijima nisam znao odakle krenuti. Bio sam oduševljen iako nisam još znao kako se točno koristi miš - otkriva Grujić. Uspješno primjenjuje gotovo sve tehnike koje je vidio na internetu, osim savijanja grana žicom. Rijetko je koristi jer kod nas nema kvalitetnih.

ZORAN GRUJIĆ GLAŽ IZ ČAKOVCA Vješt s tipkama i notama, ali i sa škarama Fotogalerija

Naučio je kako napraviti bonsai od sadnice, kako od grane, što je to i kako oblikovati jamadori odnosno sadnica iz prirode.

- Gdje god idem, kad god sam negdje vani u prirodi stalno gledam i procjenjujem od čega bi mogao napraviti bonsai. Često u šetnje i na izlete sa sobom nosim i potreban alat. Katkada da bi se izvadilo stabalce treba i vitlo objašnjava Grujić. Tijekom desetljeća bavljenja stabalcima u posudi naučio je gotovo sve metode, kao i stručne nazive.  

- Recimo nebari je kad je korijen vidljiv kao dio stabla, hokidachi  opisuje stil, izgled bonsaija i to u obliku metle. Zanimljivo je da kad govorimo o latinskim nazivima bilja prvo ide imenica, a onda pridjev, na primjer Carpinus cinezis, carpinus je grab, a cinezis znači kineski, znači grab kineski - otkriva taj poznavatelj drevne vještine.

Skromne želje 

Do sad mu je gotovo sve polazilo za rukom kad je riječ o bonsaijima, čak i vrlo zahtjevno zračno okorijenjivanje, odnosno stvaranje sadnice iz grane na stabalcu.

- Žrtvuješ jednu granu na drvcu za novo drvo. Ako je drvo jako lijepo i ima granu, dvije viška, onda ih riskiraš, odrežeš da bi dobio novo stablo, novi bonsai govori naš sugovornik. Tom se hobiju posvećuje svakodnevno, jer održavati zadivljujuće minijaturne kreacije zahtjeva i  znanja i vremena.

- Nije mi dosadno, ako ništa drugo onda sat i pol dnevno zalijevam. Svaki dan cickam barem jednu biljku, igram se frizera i miješam se u prirodu iako je ona savršena u svom nesavršenstvu, smatra Grujić. Lani mu se zbog vrućih vjetrova posušio pet bonsaija vrste kotoneaster. 

- Jedna od želja mi je da se to više ne događa, kao i da napokon kod nas bude za kupiti kvalitetnijeg materijala, od žica, posuda. Lani sam naručio četiri posude koje sam platio 1200 kuna. Očito je u proizvodnji nešto pošlo krivo jer otpadaju komadi posude. Skup je to hobi, komentira Grujić.

Plodove zanosa prema bonsaijima rado dijeli, no rijetko prežive u „tuđim” rukama. Opstali su tek oni koji su završili kod Milana Čekuneca Čika, Glažovog kolege glazbenika. 

2018. godine Grujić je obilježio pola stoljeća svoje glazbene karijere. Zasvira i danas, uglavnom kad mijenja kolege. Unatrag tri, četiri godine imao je desetak nastupa. 

Klinci danas na sve plešu kolo

- To su uglavnom zabave na kojima se svira takva, zabavna glazba. Onda ubacim malo rocka, a klinci na to plešu kolo. Na sve plešu kolo, na Halida Bešlića, ali i na
Kingston town. Po kafićima se pušta narodna glazba, klinci nam danas to slušaju, nije pretjerano oduševljen s glazbenim izborom mlađih generacija.

Za sebe kaže da nije samo roker jer je svirao svašta, a voli lijepu muziku što podrazumijeva dobru glazbu, aranžman i pristojni vokal. Danas je kaže sve „zbrda – zdola”, slično kao i u vrijeme kad su Demoni žarili i palili domaćom scenom. Bili su predgrupa Bijelom dugmetu, išli s njima na mini turneju.

- Uspjeti bi trebao netko tko ima talenta, a obično uspijevaju oni koji nemaju talenta. Kad se biznis umiješa u muziku onda su to već drukčiji ciljevi. Sad kad razmišljam o vremenu kad su Demoni bili na svom vrhuncu, žao mi je što nismo jače zapeli i ispunili neke stvari, što nismo imali više novaca. Ali i dan danas ljudi znaju naše pjesme, prepoznaju nas, traže da im otpjevam na primjer „Našu zadnju noć”, otkriva nam Grujić. Na pitanje ima li kakvih neostvarenih želja odgovara potvrdno.

- Velika mi je želja imati velike Hammondice model B3, ali ne može se to imati. Ali zato se mogu pohvaliti s manjom verzijom, najbolji mali model Hammondovih orgulja M100 u kojima uživa. Baš kao i u uzgoju i oblikovanju minijaturnih stabala.

* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3508

Najnovije

Reci što misliš!