– Muče me velika štampana slova. Strašno živciraju. Onda pitam ženu za pomoć, a ako ona ne zna, pitamo djecu. Svi jedni drugima pomažemo – kaže Ljubomir Bogdan (44) iz Kuršanca, jedan od 250 polaznika Pučkog otvorenog učilišta u Čakovcu koji će pokušati završiti osnovnu školu za odrasle.
Ljubomir nikad nije išao u redovnu školu, kao ni njegova pet godina mlađa supruga Dragica. Mislili su da kao Romi ionako nikad neće moći naći dobar posao, pa se nisu ni trudili. – Tako je to kod nas. Vidjeli smo da ni Hrvati nemaju posla, pa što ćemo onda mi? Roditelji nas nisu upisivali, a mi se nismo bunili – pojašnjava.
Na školu više nije pomišljao, sve dok mu u Zavodu za zapošljavanje nisu rekli da mora završiti barem osnovnu školu. I ne samo on. Tako je Ljubomir, zajedno sa suprugom i dvojicom sinova, 16-godišnjim Darijom i 18-godišnjim Miljenkom, sjeo u školske klupe!
On i Dragica prije dva mjeseca krenuli su ispočetka, s prvim i drugim razredom, koji čine prvo obrazovno razdoblje, a Dario i Miljenko, koji su po završetku 15. godine života izbačeni iz škole jer je do tada nisu uspjeli završiti, upisali su u POU-u peti, odnosno sedmi razred. U 18 radnih tjedana, pojašnjava ravnatelj Mario Zamuda, mogu završiti jedno obrazovno razdoblje. Školovanje u cijelosti pokriva Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.
O tome zašto sinove nisu poticali da završe redovnu osnovnu školu, nerado pričaju. Mladići uglavnom šute. Dario bi se volio školovati za automehaničara.
– Stalno doma nešto popravlja i prčka po motoru. Ali tko će ga zaposliti? – pesimističan je Ljubomir. Bogdanovi imaju još petero kćeri. Tri su već odrasle, a dvije idu u šesti razred u OŠ Kuršanec. – Njima škola dobro ide i završit će je. Pomažu nam ako nas četvero nešto ne razumije. Pametne su one cure – ponosan je.
