Vijesti / Društvo
Društvo
JOSIPA MIJULKOV I MATIJA BLAŽEKA Kako izgleda obiteljska sreća mlade psihologinje i oftalmologa?
BŠK/Privatna arhiva

PRIČE IZ BOLNICE

JOSIPA MIJULKOV I MATIJA BLAŽEKA Kako izgleda obiteljska sreća mlade psihologinje i oftalmologa?

Mladi stručnjaci vezani su i privatnom i poslovnom linijom - u Županijskoj bolnici Čakovec Josipa je kao psihologinja zaposlena u poliklinici psihijatrije, a Matija kraju privodi specijalizaciju te bi krajem godine kao specijalist trebao pojačati Odjel za oftalmologiju i optometriju

Koliko su bili razdvojeni na početku svoje veze, kad je Josipa Mijulkov, magistra psihologije (32) studirala u Ljubljani, a Matija Blažeka, dr. med. (30) u Zagrebu, toliko im život danas barem malo vraća, jer su vezani i privatnom i poslovnom linijom. U Županijskoj bolnici Čakovec Josipa je kao psihologinja zaposlena u poliklinici psihijatrije, a Matija kraju privodi specijalizaciju te bi krajem godine kao specijalist trebao pojačati Odjel za oftalmologiju i optometriju.

Josipa Mijulkov i Matija Blažeka Fotogalerija

FREUD I JUNG UMJESTO MEDICINE

Zanimljivo je da je i Josipa najprije upisala medicinu, no ona se, kaže, ipak za nju nije pokazala dobrim izborom.

- Odustala sam već nakon dva mjeseca! U Gimnaziji Josipa Slavenskog najzanimljivija mi je ipak bila psihologija, počela sam čitati Freuda, Junga, proučavati psihoanalizu, analizu snova... Zanimalo me ljudsko ponašanje i tako sam naposljetku upisala psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, pojašnjava Josipa, danas Čakovčanka, rodom iz Murskog Središća (ali i šibenskih korijena!).

U čakovečkoj Bolnici raditi je počela prije pola godine, napravivši tako svojevrsni puni krug, jer je i po završetku studija godinu dana kao pripravnica radila u istoj poliklinici. Nakon toga, kao psihologinja je radila terenski u vrtićima, u Društvu osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije te u Domu za odrasle osobe Orehovica. Koliko se god bilo teško 'šaltati' između angažmana, sva su joj ta iskustva, kaže, itekako dobrodošla u poslu koji danas obavlja.

- Imam iskustvo i s osobama s tjelesnim invaliditetom i ljudima s intelektualnim teškoćama, i dalje se srećem s korisnicima orehovičkog Doma koji su često kod nas na Odjelu, a dragocjeno mi je i iskustvo iz vrtića s obzirom na to da pretežito radim s djecom i adolescentima, od dijagnostike do terapija, pojašnjava psihologinja.

Upravo u tim mlađim dobnim skupinama, dodaje, osobito nakon pandemije, bilježe veliki porast anksioznosti, opsesivno-kompulzivnih poremećaja, depresija, određenih fobija.

- Ipak, ljudi su danas slobodniji potražiti pomoć, roditelji su puno otvoreniji u želji da pomognu svojoj djeci pa ih dovedu k nama u polikliniku. Dodatno se educiram u pravcu kognitivno-bihevioralne terapije koja mi puno pomaže u radu s tim poremećajima i vidim da ima pomaka. Ali, važan je kontinuitet, da se radi ne samo kod nas nego i kod kuće, ističe Josipa.

OD MAKETA DO OPERACIJA

I dok se ona malo 'tražila' po pitanju odabira zanimanja, Čakovčaninu Matiji medicina je bila prvi i jedini izbor. Oduvijek su ga, kaže, zanimale prirodne znanosti koje su se sa željom za pomaganjem ljudima jednostavno stopile u humani poziv u službi zdravlja i života.

Nakon Prve gimnazije Varaždin, studij je upisao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 2016. godine pa u čakovečkoj Bolnici odradio staž, potom je gotovo godinu dana proveo u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije, a onda se slobodno mjesto za specijalizaciju otvorilo na Odjelu za oftalmologiju i optometriju.

- Kako sam oduvijek volio raditi rukama, kao mali sam volio slagati makete, tako su me zanimale prvenstveno operativne struke. Razmišljao sam neko vrijeme o abdominalnoj kirurgiji, ali u oftalmologiji i optometriji sam zadovoljio sve svoje interese jer ona obuhvaća i operativni dio i ambulantu, pojašnjava.

Specijalizaciju, osim u ŽBČ, odrađuje u KBC-u Sestre milosrdnice, a na napornu i izazovnu svakodnevicu specijalizanata, rana buđenja, vožnju i rad u Zagrebu te kasni povratak, zaboravi kad ga kod kuće dočekaju Josipa i najnovije pojačanje mlade obitelji, mali Arsen koji je dom Mijulkov-Blažeka upotpunio prije godinu dana.

Da je ovo razdoblje zahtjevno – je, kažu Josipa i Matija, ali puno im pomažu bake i djedovi bez čije pomoći, ističu, ne bi uspjeli. Prava ljubav, uostalom, preživi sve izazove, a njihova je, smiju se, izdržala studentsku vikend fazu i vezu na relaciji Zagreb-Ljubljana-Čakovec.

Prisjećajući se svojih prvih susreta prije 12 godina na Motovunskom filmskom festivalu i varaždinskom Špancirfestu, ovih dana kraju privode pripreme za vjenčanje za dva tjedna, a čim se radna svakodnevica ustabili i Arsen malo poraste, već planiraju šarolike obiteljske aktivnosti. Zajedno će u planine, a tata se već veseli što će ubuduće sa sinom moći u 'ribičiju', naučiti ga igrati tenis i svirati gitaru, a jednog ga dana sa sobom povesti i u speleološke ekspedicije u podzemni svijet jama i špilja.

Najnovije

Reci što misliš!

Najgledaniji video