Međimurski pčelari kažu da ih boli duša. Umjesto da se raduju godišnjem dobu cvatnje, kad pčele letačice prikupljaju pelud za med, zadnjih nekoliko dana s nemoći gledaju mrtve pčele ispred košnica. Toliko ih je da ih moraju sakupljati lopatama
Ni tjedan dana nakon što su prvi pčelari prijavili masovni pomor,
agonija nije završila. Svakodnevno neki od pčelara dožive šok kad
odu do svojih košnica na međimurskim poljima. Na području Preloga
do srijede je uginulo 20-ak milijuna jedinki. Deja vu je to
događanja od prije dvije godine, kad je čovjek svojim bahatim
nemarom, špricanjem uljane repice, bilo zabranjenim pesticidima
ili legalnima, ali nepravilnom uporabom, u pet naselja usmrtio
čak 57 milijuna životinja bez kojih nema života na zemlji. I ono
što je pčelarima najgore, znaju da to ne može biti slučajno.
Umjesto da su repicu pošpricali dva tjedna prije cvatnje, ratari
kasne i baš ih briga što će uzrokovati pomor pčela.
Pčelarima je dosta okolišanja i direktno upiru prstom u neke
proizvođače uljane repice i državne institucije, Inspektorat, za
koji nitko ne zna je li, kome i koliko uzoraka uopće uzeo, a
kamoli kada će oni biti analizirani.
Ono što se tada dogodilo na zapadu Međimurja, uz rijeku Muru,
danas je na istoku, oko Preloga i u središtu, oko Čakovca.
– Nikad ranije na repici, a vozimo pčele na nju 20 godina, nije
bilo problema. Lista dozvoljenih pesticida se mijenjala, sredstva
opasna za pčele su s nje maknuta. I sad imamo ovo. To znači da se
mora raditi o sredstvu koje na listi nije ni bilo. Nešto gore od
svega što smo imali u dva desetljeća, najvjerojatnije ilegalno.
Ne znamo što nas čeka, u svakom slučaju nije dobro – rekao je za
Jutarnji list u utorak poslijepodne Željko
Trupković, predsjednik Udruge pčelara “Agacija”.
Dotad je trovanje prijavilo šest pčelara. Sat vremena kasnije on
je bio sedmi. Otrovano mu je 12 potpuno novih pčelinjih
zajednica, koje bi, da je sve ostalo u redu, dale 250 kilograma
meda od bagrema. Uokolo su parcele uljane repice, prskane dan
ranije.
– Pozvali smo inspektora i tražili analizu repice na aktivnu tvar
Fipronil, zabranjenu prije 15 godina. Rado bismo sami dali pčele
na analizu, ali testiranje samo na jednu tvar košta nekoliko
desetaka tisuća kuna – rekao je slomljeni Trupković.
Trojica pčelara čije su košnice nastradale odbili su razgovor u
strahu od gubitka kupaca iako, budu li šutjeli, a trovanje se
nastavi, kaže Trupković, meda za prodaju neće ni biti.
Nakon dvije godine škrte proizvodnje, lanjske godine zbog kasnog
mraza koji je zaustavio cvatnju, ova je godina izgledala
medonosno perspektivna. Čekala se cvatnja bagrema između 1. i 5.
svibnja, a onda je uslijedila katastrofa.
Vitomir Mlinarec u Prelogu je u dva
pčelinjaka starija od stotinu godina ostao bez 63 košnice.
Trovanja je bilo i dosad, ali ovakvog intenziteta – nikad. Na
poljima oko ovoga s košnicama nasadi su uljane repice, oko 20
hektara.
– Sve letačice su umrle i 20-ak dana sigurno nemam pčela koje bi
bilo što pametnoga mogle donijeti u košnicu. Bude li otrov
djelovao i dalje, umrijet će i pčele u košnici, što ćemo vidjeti
za nekoliko dana. Šteta je ogromna, za mene ovogodišnje paše
nema. U prosječnoj, urednoj pčelarskoj godini po košnici bude 20
kilograma bagrema. Pa računajmo, na moje 63 uništene košnice to
je više od tone meda. To je direktni trošak. Koliko sam živ, više
od 60 godina, nije mi se dogodilo da ostanem bez ijedne kile
bagremova meda. Prvi se put to dogodilo prošle pčelarske godine.
Sreća da se time ne bavim profesionalno jer bih apsolutno propao.
Inače, u naše smo pčelinjake, tijekom pet generacija pčelarstva,
uložili ogroman novac. Ovo što se sada događa, dva velika
trovanja u dvije godine, pod hitno treba zaustaviti. Pčelari su u
suživotu s ratarima i stočarima i trebamo paziti jedni na druge.
Nema dovoljno ozbiljnosti. Zna se čime se i kad smije špricati
kako se ne bi naškodilo pčelama. Kod nas se to ne poštuje –
govori Vitomir Mlinarec za
Jutarnji list. Trovanje je prijavio policiji. Mnogi nisu
miješali vlast, iako Mlinarec ne razumije razlog.
– Svake se godine u travnju bojim doći na pčelinjak, zadnje
desetljeće prvo pogledam ima li mrtvih. Uvijek ih je bilo, ali
malo, iako nije trebala biti nijedna. Sve je to dovelo do ovoga
sad, nije se dogodilo preko noći. Pčelarske su godine sve lošije.
U zadnjih je pet godina samo jedna bila normalna za većinu
pčelara. Evo, meni su sad otišle sve radilice koje bi mi mogle
donijeti med. Neću propasti, ali boli me duša. I da je to neka
prirodna katastrofa koju ne možeš izbjeći, ali kad se radi o
ljudskom nemaru, provokaciji ili nonšalantnosti ‘tko meni kaj
može’, to je strašno – kaže Mlinarec.
Kad se u Sloveniji, oko Murske Sobote, dogodio sličan pomor, u
njemačkim je laboratorijima pronađen uzrok i digla se velika
prašina o odgovornosti. Redovito su se usjevi kontrolirati, sve
je bilo transparentno i trovanja više nema. Zadnje je bilo prije
sedam godina.
Nikola Kezić, profesor pčelarstva s Agronomskog
fakulteta u Zagrebu, kojeg pčelari izuzetno cijene, kaže da
situacija s pčelama u Hrvatskoj ozbiljna, ali ju, čini se, nitko
izuzev pčelara takvom ne shvaća.
Podsjetio nas je na pomor pčela u Americi prije deset godina,
nazvan CCD.
– Tada su na noge digli kompletnu znanstvenu javnost i pokušali
su riješiti problem, nakon čega je i Europa obratila pozornost na
izumiranje pčela. Pčela je najpouzdaniji oprašivač jer je vjerna
svom izvoru hrane. Najvažnije je oprašivanje samoniklog bilja
koje nama proizvodi kisik. Bez toga bi koncentracija kisika za
ljude bila znatno poremećena. Pčele su važna cigla u temeljnom
zidu našeg postojanja. Izmaknemo li jednu ciglu iz tog zida, on
postaje nestabilan. Pitanje je potresa koji će taj zid srušiti –
rekao je profesor.