Dr. Majcen je sa specijalizacijom odlučio malo pričekati i baciti se u vatru prve linije obrane zdravlja Međimuraca i Međimurki na OHBP-u Županijske bolnice Čakovec
Punokrvni Varaždinac, rođen i odrastao u baroknome gradu, Kevin Majcen, dr. med., za svoje je prvo radno mjesto izabrao Županijsku bolnicu Čakovec, gdje od lani radi na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu. Pozitivno iskustvo koje je u našoj Bolnici stekao tijekom studentske prakse ponukalo ga je da nakon studija na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu svoj profesionalni put započne upravo u Čakovcu.
– Moj je cilj tijekom studiranja bio usvojiti čim više osnovnog teorijskog i praktičnog znanja iz što je više mogućih područja medicine, pa sam se za praksu odlučio na Odjelu pedijatrije ŽBČ gdje su većinu vremena sa mnom radili pedijatar Igor Šegović, dr. med. i glavna sestra Odjela Dijana Farkaš, mag. med. techn. Kada uz vas rade ljudi koji svoj posao istinski vole i znaju, a uz to imaju i umijeće poučavanja, sve je mnogo lakše, pa je pozitivno i toplo radno okruženje jedan od razloga zašto sam se odlučio prijaviti u Županijsku bolnicu Čakovec na svoje prvo radno mjesto.
Kao mladi liječnik, ne mogu dovoljno istaknuti koliko je kvalitetan međuljudski odnos i uzajamno poštovanje, što prema pacijentima, što prema drugim kolegama liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima i nemedicinskom osoblju bitan i za osobni, ali i kolektivni napredak. Premda ovo može zvučati kao klišej i utopija, siguran sam da ne govorim samo u svoje ime, nego i u ime svih mladih kolega diljem Hrvatske, ističe dr. Majcen.
NEZAMJENJIVO ISKUSTVO
Iako većina liječnika po završetku studija teži što prije krenuti sa željenom specijalizacijom, dr. Majcen je sa specijalizacijom odlučio malo pričekati i baciti se u vatru prve linije obrane zdravlja Međimuraca i Međimurki.
– OHBP mi pruža nezamjenjivo iskustvo jer uključuje internu, kirurgiju, neurologiju, otorinolaringologiju te urologiju. Tako širok spektar pacijenata zahtijeva i široku paletu medicinskog znanja uz koje ciljanim i strukturiranim pitanjima uzimamo detaljnu anamnezu svakog pacijenta, te često već na temelju toga možemo postaviti dijagnozu i započeti liječenje. Na taj način se najbolje savladaju novi izazovi, a za svakog pacijenta imamo podršku i konzultaciju sa dežurnom ili pripravnom službom, specijalistom ili supspecijalistom određenog područja, pojašnjava.
OPTEREĆENI NEHITNIM PACIJENTIMA
A kako zapravo izgleda radna svakodnevica u OHBP-u? Pacijenti po dolasku prolaze trijažu te ima se prema simptomima i tegobama dodjeljuje trijažna kategorija, pri čemu prva zahtijeva obradu odmah, dok se petu može obraditi unutar 120 minuta.
– Trijažnim kategorijama se uvelike smanjuje rizik od prekasne intervencije i liječenja pacijenata kojima je hitna skrb bila najpotrebnija. Zatim liječnik od pacijenata saznaje anamnestičke podatke, uzima detaljan status te postavi radnu dijagnozu. S ciljem potvrde inicijalne dijagnoze, uzorci krvi se šalju laboratorijsku analizu, a po potrebi se učini radiološka obrada. Po završetku laboratorijske dijagnostike, odredi se o kojoj je dijagnozi riječ te se sukladno tome pacijent inicijalno zbrine i šalje na kućno liječenje, hospitalizira ili upućuje u tercijarnu ustanovu, pojašnjava mladi liječnik.
Najveći je izazov rada u OHBP-u, na koji je ranije tijekom tjedna već upozoreno iz čakovečke Bolnice, preopterećenost pacijentima kojima je obrada potrebna kroz centralno naručivanje i regularni termin, a ne na hitnome prijemu.
– Više od 70% pacijenata su trijažne kategorije 4 i 5, što govori da velik dio pacijenata nije adekvatno zbrinut kroz primarnu zdravstvenu zaštitu, samoinicijativno dođu na OHBP bez inicijalne obrade kod obiteljskog liječnika ili se jave s kroničnim tegobama. Na taj način se iznimno iscrpljuju naši ljudski resursi, stvara se nervoza i nestrpljivost među pacijentima. Između ostalog, velike gužve povećavaju rizik da pacijent s pravim hitnim stanjem dođe kasnije na pregled čime se vjerojatnost oporavka ili izlječenja drastično smanjuje, upozorava i dr. Majcen.
FOKUS NA MAKSIMUMU
Iako liječnici, osobito u hitnoj medicini, moraju biti spremni na sve situacije, mladom liječniku posebno teško padaju slučajevi obiteljskog nasilja.
– Najviše me zgrozi, posebice ako su u pitanju djeca, no o tome
počnem razmišljati tek nakon što se pacijenta zbrine. U pravim
hitnim stanjima kao što su reanimacije, šok ili zbrinjavanje
sudionika prometne nesreće s politraumom, koncentracija i fokus
liječnika i sestara dodatno poraste i bude na izuzetnoj razini.
Preduvjet tome je očuvanje ljudskih resursa i baš je zato ključno
aktivno raditi na adekvatnom zbrinjavanju nehitnih pacijenata
kroz primarne zdravstvene ustanove koje su oduvijek bile od
velikog značaja za sveukupno funkcioniranje svakog zdravstvenog
sustava, naglašava dr. Majcen.
Kroz svoj se rad u OHBP-u profilirao u smjeru otorinolaringologije, jer ima obilje praktičnog rada ali i kirurgije koja ga je oduvijek privlačila i kojoj najviše teži po pitanju buduće specijalizacije.
– S obzirom na to da sam manualan tip, oduvijek sam znao da želim specijalizirati granu u kojoj ima kirurgije. Od prve godine fakulteta bio sam aktivan član kirurške sekcije, sudjelovao sam na brojnim kongresima, tečajevima i volontirao na raznim kirurškim odjelima, pojašnjava.
VIŠESTRUKI PRVAK!
Ustrajnost u profesionalnom planu i usavršavanju, od školovanja u Prvoj gimnaziji Varaždin i Glazbene škole u Varaždinu do studija medicine, preslikala se i na Kevinove sportske uspjehe – mladi je liječnik, naime, višestruki državni prvak u latinoameričkim i standardnim plesovima, a sa svojom je plesnom partnericom Hrvatsku predstavljao i na svjetskom i europskom prvenstvu.
– Sportski ples, kao i općenito bavljenje sportom, od svakog pojedinca iziskuje velika odricanja, ali i iznimnu organizaciju slobodnog i radnog vremena čime se stječu dobre radne navike. A o benefitima sporta u kontekstu psihofizičkog zdravlja bih mogao u nedogled. Ipak, danas se plesom bavim rekreativnije, ali sam i dalje redovit u sportskim aktivnostima, ističe dr. Majcen.
Njegova su postignuća, posebno naglašava, zasluga i njegovih roditelja Tatjane i Borisa koji su mu od djetinjstva do danas bili i ostali velika potpora, kako u sportu, tako i u obrazovanju.
HUMANOST NA PRVOM MJESTU
Svestrani mladi liječnik istaknuo se i na humanitarnom planu, jer je još za vrijeme studija u Zagrebu s timom svojih kolega i prijatelja iz cijele Hrvatske suosnovao Rotaract klub Zagreb 1242 koji se bavi humanitarnim radom i prikupljanjem sredstava u razne dobrotvorne svrhe.
– Ima li ljepšeg nego provesti vrijeme u iznimno dobrom društvu, a pritom učiniti i nešto dobro za okolinu?, pita pojašnjavajući što ga je motiviralo na taj korak, a u tom odgovoru leži i dio razloga zašto je Kevin Majcen odlučio svoj život posvetiti liječenju bolesnih i očuvanju zdravlja zdravih.
Iako je afinitete gajio i prema elektrotehnici, strojarstvu i građevinarstvu, kaže na kraju, uz humanost su naposljetku u korist medicine prevagnule i neizvjesnost i specifičnost ove profesije.