Vijesti / Društvo
Društvo
NAPAD NA SOCIJALNE RADNICE 'Maloljetnica  je nedužna žrtva zastarjelog, rigidnog sustava koji ju ne vidi'
Vjeran Žganec Rogulja/Pixsell

oglasila se renata sever

NAPAD NA SOCIJALNE RADNICE 'Maloljetnica je nedužna žrtva zastarjelog, rigidnog sustava koji ju ne vidi'

- Maloljetnica je branila svoju mlađu braću i sestre od odvajanja. Reagirala je na izrazitu nepravdu koju je doživjela, a to je da joj se uskraćuje život sa vlastitom obitelji - kaže

U petak, 26.11.2021. godine ponovo se dogodio napad korisnika na stručne radnice centra za socijalnu skrb - peti napad na stručne radnice i radnike centara za socijalnu skrb u posljednjih pet godina.

Tim povodom Renata Sever, dipl. soc. radnica u ime Društva socijalnih radnika Međimurja poslala je priopćenje koje prenosimo.

- Bez pretjerivanja možemo govoriti o tome da je pet stručnih radnika moglo na poslu izgubiti život. I gotovo svi slučajevi su se dogodili  u radu socijalne službe s obiteljima u riziku iz romskih naselja.

U petak je, tokom, naizgled rutinskog smještaja djece u udomiteljsku obitelj, reagiralo maloljetno dijete iz iste obitelji. Za smještaj djece je zahtjev dala majka, svjesna da ne može brinuti o njima. Dijete koje je branilo svoju braću, odrastalo je u uvjetima ekstremnog siromaštva, izloženo situacijama nasilja u obitelji, zlouporabe opojnih sredstava, vatrenom oružju, nasilnim načinima rješavanja sukoba i izolirano, bez ikakve zaštite i pomoći. Bila je uključena u školski sustav koji ne prepoznaje njenu različitost, a onda i kažnjena od sustava socijalne skrbi koji još manje prepoznaje njenu ranjivost i njene stvarne potrebe. Maloljetnica je branila svoju mlađu braću i sestre od odvajanja. Reagirala je na izrazitu nepravdu koju je doživjela, a to je da joj se uskraćuje život sa vlastitom obitelji.

Centri za socijalnu skrb na području Međimurske županije rade podjednako sa svim obiteljima u riziku. U takvom načinu rada  se ponovo ogleda nepravda prema tim obiteljima i romskoj zajednici, a onda i stručnim radnicima, jer, raditi s obiteljima u kojima se ekstremno siromaštvo prenosi generacijama - na identičan način kao sa svim ostalima, ignorirajući stvarne potrebe tih obitelji predstavlja strukturalno nasilje. Nepravda prema ovoj obitelji i svim drugima u kojima se javlja međugeneracijski prijenos siromaštva,  je u tome što sustav socijalne skrbi nema kapaciteta da radi s korisnicima na tome da oni postignu stvarnu kvalitetnu promjenu u svojim životima. Od roditelja, kao što je majka ove maloljetnice, se očekuje da u neadekvatnim stambenim uvjetima, bez osnovne infrastrukture, bez obrazovanja, bez dovoljno novaca, bez prilike da stekne  potrebne roditeljske vještine - dovoljno dobro brine o djeci.

 I ona to mora, a alternativa je i da odluči da djeca odrastaju u drugoj obitelji ili domu.  Pruža joj se pomoć u vidu mjera obiteljsko pravne zaštite – mjere usmjerene podršci i pomoći, koje bi trebale učiniti da roditelj izađe iz začaranog kruga siromaštva i deprivacije, neobrazovanosti i vlastitih traumi i poteškoća – što je nemoguće.

 Da bi se postigla kvalitetna promjena u životima ovih obitelji ili bar malo ublažili rizici potrebno je puno više stručnih radnika koji će na terenu raditi s; puno više kvalitetnih domova i udomiteljskih obitelji za smještaj djece – tako da smještaji budu privremeni i da se djeca resocijaliziraju te da istovremeno bude pružena odgovarajuća pomoć obitelji da se djeca mogu vratiti; pružanje materijalne pomoći obiteljima ali i savjetodavne i mentorske radi racionalnog trošenja naknada ii stvaranja uvjeta da se uključe u tržište rada, na način primjeren njihovim sposobnostima.

Nužno da se svi dionici u lokalnoj zajednici prepoznaju svoj interes u smanjivanju rizika u romskim naseljima – jer sve je jasnije da dosadašnji zastarjeli sustav socijalne skrbi, kao i postupanja ostalih dionika – a to je   način rada s obiteljima u riziku koji je „ parceliziran samo na vlastite  zakonske ovlasti i nadležnosti“ pojedinih dionika  kao i  „selektivnu gluhoću„ kad su u pitanju ove obitelji u riziku – dovodi do novih gubitaka i žrtava.

Maloljetnica, počiniteljica ovog djela nije „maloljetni delikvent“ – ona je nedužna žrtva zastarjelog, rigidnog sustava koji ju ne vidi. Svi smo svjesni da su napadnute kolegice u tom trenutku otjelovile sustav koji ignorira djecu i na koje se sručio sav jad i nemoć, ali i očajni poziv u pomoć.

Pročitajte i ovo
Najgledanija galerija
Izdvojeno

Reci što misliš!