Severina je odrasla u međimurskom romskom naselju, a sada završava privatnu gimnaziju u Zagrebu i priprema se za Akademiju dramske umjetnosti - njezin je san postati glumicom
– To da idemo u školu, osnovnu pa srednju, a ako želimo i na
fakultet, većina nas ne smatra nikakvim luksuzom. Također, to da
možemo odabrati raditi ono što želimo, prema pozivu koji osjetimo
u srcu možda još kao djeca- također ne smatramo ničim iznimnim.
Na kraju krajeva, posebice to što živimo u stambenim uvjetima na
koje smo navikli, uz toplu vodu i centralno grijanje, unutar
naselja s trgovinama, ambulantama i dječjim vrtićima, nešto je
što smatramo potpuno normalnim. Ne smatramo se privilegiranim
zbog svega ovoga – ali to zapravo jesmo. Jer paralelno s našim
svijetom postoji jedan u kojem djeca umjesto na igralište svaki
dan s mamom odlaze na ulicu, prosjačiti.
Taj su svijet romska naselja koja su zapravo svojevrsni geto.
Nastanjuje ih isključivo romska manjina, a mnogobrojne obitelji
ondje imaju loše uvjete za život. Zbog predrasuda i
diskriminacije na koju svakodnevno nailaze, stanovnici romskih
naselja žive izolirano, nerado izlaze među druge, a stanuju “u
svijet” poslati svoju djecu, piše RTL.
Upravo je u jednom takvom naselju, naime u romskom naselju
Piškorovec u Međimurju, odrasla junakinja naše priče –
Severina Lajtman. Već kao djevojčica
Severina je imala san – postati glumicom i iako se to
tada činilo malom vjerojatnim, Severina je čvrsto odlučila da od
svojih snova neće odustajati:
“Djeca u razvoju imaju potrebe za nekim izvanškolskim
aktivnostima, a u romskom naselju toga nema. Ako se netko želi
baviti pjevanjem, plesom ili nečim treće, neće imati tu
mogućnost. Ja sam tada pronašla svoj svijet u serijama, obožavala
sam ih gledati. Jedino što me moglo na neki način maknuti od moje
okoline bila je televizija i sva ostala tehnologija. Tako sam
pronalazila motivaciju za sebe, da razvijem svoj potencijal, tu
se rodila ta moja želja da jednog dana postanem glumica”,
prisjeća se Severina koja je, pogađate, ime dobila po slavnoj
pjevačici.
U kući mnogočlane obitelji Lajtman često su se slušali Sevkini
hitovi, a mama i tata veliki obožavatelji popularne pjevačice,
kao da su odabirom imena svojoj kćerki odredili sudbinu: i ovu
Seve privlači zaplivati showbiz vodama. Za razliku od
obitelji drugih djevojčica s kojima se Severina igrala u
međimurskom naselju, njezina joj je obitelj od početka bila
podrška u tome da ostvari ono što je naumila. Ipak, unatoč toj
rijetkoj sreći, ova mlada Romkinja nije uvijek imala lagan
put. Već u osnovnoj školi u Maloj Subotici nerijetko je na
vlastitoj koži osjetila vlastitoj koži što znači diskriminacija –
i koliko boli. Ali povremeni ružni komentari i isključivanje iz
igre Severinu nisu poljuljali.
Skupila je svu svoju hrabrost i već u petom razredu nastupila je
na dobro poznatom natjecanju Lidrano. Nastavila se natjecati iz
godine u godinu i profesori su ubrzo zapazili kako ova djevojčica
gaji poseban talent:
“Profesori su bili ti koju si uopće pokazali da postoji
umjetnička gimnazija i ja sam shvatila da je to približno ono što
ja želim u životu,” priča Severina.
A da je ona idealna kandidatkinja za njihovu stipendiju shvatili
su iz Zaklade Solidarna koja je Severini pomogla pokriti
troškove školovanja u metropoli. Tako je ova mlada Romkinja
jedna od rijetkih koja je dobila smještaj u Učeničkom domu Antuna
Gustava Matoša i krenula u Privatnu umjetničku
gimnaziju. Kad se prvi put našla sama u velikom gradu,
osjećala se pomalo kao Alisa u zemlji čudesa:
“Najprije sam pomislila kako ću se izgubiti i to se, naravno, i
dogodilo. Ali ono što mi je bilo zanimljivo je da
sam spoznala kako postoji taj sasvim drugačiji
svijet. Odjednom sam bila prihvaćena – a i dalje se tako
osjećam. Doduše, još uvijek sam se susretala s diskriminacijom,
ali zaista rijetko. Učenici u školi i domu uključivali su me
u svoj svakodnevni razgovor, a to nije bilo slučaj s mojim
vršnjacima u osnovnoj školi.”
U međuvremenu, ova 18-godišnjakinja uspješno završava srednju
školu, a da je gluma definitivno ono čim se želi baviti dobila je
potvrdu kad se iskušala u svojoj prvoj predstavi, naziva
‘Pogledajme’. Predstava, nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta,
autorski je projekt Romana Nikolića nastao u suradnji s
umjetnicima Sindirelom Bobarić i Sinišom Senadom Musićem, a
pogovora upravo o diskriminaciji kroz osobna iskustva onih
koji stoje na sceni. Iako se predstava igra već četvrtu
godinu, Severina je zapravo dio nove postave, iza sebe ima
već 12 izvedbi, a nastupa i dalje. No, zapravo se ne želi
ograničiti samo na kazališne daske:
“Želim se u svemu iskušati: teatar, film, serija. Jednostavno,
želim sve isprobati. Moj uzor je glumica Sementa
Rajhard, jer je i njezin početak bio težak, isto je
Romkinja. Upoznala sam je jednom kad sam bila jako mala”, govori
nam Severina sa sjajem u očima.
Ova maturantica uz učenje i uz nastupe dio vremena daje posvetila
je i pomaganju drugima. Preko Romske organizacije mladih
Hrvatske radi kao tako zvana mentorica, što znači da pomaže
onima koji su tek doputovali u Zagreb na školovanje – i još se
teško snalaze u velikom gradu, baš kao ona nekoć. Uz sve ove
obaveze, dakako, priprema se i za Akademiju dramske
umjetnosti:
“Trenutačno istražujem što moram naučiti za prijemni, kakav tip
dijaloga ili poezije. Čula sam da je teško proći prijamni ispit i
upisati Akademiju, ali ja ću dati sve od sebe – pa što bude”,
kaže Severina.
Mi vjerujemo da je će ovoj ambicioznoj djevojci, na ovaj ili onaj
način sve poći za rukom – već je dokazala koliko je uporna. Svoje
je snove sljedila čak i onda kad se činilo da je prepreke na
njezinom putu planine koje je nemoguće prijeći – a vlastitim je
primjerom utabala put djeci romskih naselja koja će se jednom
možda odvažiti krenuti njezinim stopama. Severina je jedna od
onih mladih žena koje mijenjaju svijet – a njezino ćemo lijepo
lice, bez sumnje, sve češće viđati.