To je pitanje koje si već neko vrijeme postavlja 8 tisuća zaposlenih u carinskim otpremništvima diljem Hrvatske, a među njima je i njih 700 na području Međimurske i Varaždinske županije.
To se s pravom pitaju, a nakon brojnih dopisa i pitanja nadležnima odgovora nema.
Naime, sa 1. srpnjem njih 65% moglo bi zbog ulaske Hrvatske u Europsku uniju ostati bez posla, u najlošijem scenariju na ulici. Carinski otpremnici (nama poznatiji naziv špediteri) koji rade na graničnim prijelazima sa Srbijom i BiH zadržat će svoj posao, a svi ostali neće imati što raditi jer naprosto njihov posao nestaje. Ulazak u EU je od nacionalnog interesa, stoga ih zanima što će biti s njima.
Natalija Skupnjak iz Varteks špedicije pokrenula je inicijativu s dopisima prema Vladi, ministarstvima, ministrima i saborskim zastupnicima. Međutim, odgovora nema, a oni rijetki koji se povratno jave odgovaraju vrlo malo i šturo bez konkretnih odgovora. Špediterima je postalo jasno da se nitko ne želi baviti špedicijama jer su one u privatnom vlasništvu, iako posluju časno i pošteno te uredno i na vrijeme pune državnu blagajnu kao ni jedna institucija u ovoj državi.
Odlučili smo provjeriti kakva je situacija na Graničnom prijelazu Goričan gdje su o ovom problemu strahujući za svoju egzistenciju progovorile dugogodišnje stručnjakinje u ovom poslu – Vesna Halić (47) i Milica Runjak (49).
Vesna Halić od 1995. godine radi kao voditeljica poslovnice u špediciji Maxima i zastupa međimurske špeditere u borbi za njihova prava.
– Naše je osnovno pitanje: Kako država misli namiriti djelatnike carinskih otpremništva kojima su nacionalnim interesom povrijeđena prava iz Ustava – pravo na rad, pravo na odabir zvanja, pravo na zaradu dostojna i slobodna života za sebe i svoju obitelj?
– Sve mi to imamo i imat ćemo do 30. lipnja. Mi nismo tvrtke u problemima, pa da se radnici otpuštaju. Naš problem je ulazak u Europsku uniju što je nacionalni interes, naglasila je Vesna Halić.
Njezina kolegica Milica 16 godina radi u špediciji Hema i više je frustrirana, nego razočarana cijelom situacijom.
– Mi se zajedno sa svojim poslodavcima “hrvamo” da budemo što uspješniji. Tražimo od države da iskoristi sve mogućnosti iz EU fondova. Posebice iz Fonda za globalizaciju iz kojeg se može dodijeliti novac na političkom i ekonomskom polju. Mi smo politički problem. Žao mi je što nigdje nismo spomenuti u pretpristupnim dogovorima, rekle su Runjak i Halić.
Kao pozitivan primjer navele su Mađarsku i Sloveniju koje su se pobrinule upravo da se iz tog Fonda namiri špeditere, a po tom pitanju kod nas se nije ništa pokrenulo.
– Nije nam lako. Mi smo sad u godinama gdje si nije lako naći posao. Nakon toliko godina si suvišan i praktički izbačen na cestu. Naš posao je vrlo zahtjevan. Moramo poznavate sve zakone, govoriti minimalno dva strana jezika, rekla je Runjak.
Nadamo se da će se nešto pokrenuti i da nećemo doživjeti sudbinu mnogih Hrvata koji su zbog lošeg poslovanja tvrtki morale na Zavod za zapošljavanje. Te tvrtke su propale, a naše nisu, no svejedno ostajemo bez posla – izjadale su se naše sugovornice.
U Carinskoj ispostavi Goričan trenutno radi 14 špedicija plus vanjske špedicije koje nisu u samoj zgradi, a dnevno podnose carinske deklaracije. Tu radi stotinjak ljudi koji se boje 1. srpnja. Treba spomenuti i Carinsku ispostavu Čakovec sa 11 špedicija i 70 zaposlenih, Carinsku ispostavu Kotoriba gdje u 6 špedicija radi 50 ljudi, a tu su još granični prijelazi Trnovec i Mursko Središće.
U Međimurskoj i Varaždinskoj županiji tako bi bez posla moglo ostati 700 špeditera i povećati crnu brojku nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje. Mari li itko za to? S pravom se pitaju ogorčeni špediteri te upućuju apel i Međimurskoj županiji da poduzme neke korake.
Zanima ih ima li nekoga tko želi s njima otvoreno porazgovarati o toj temi. Mole i Vladu da im pošalje bar neki znak da su pročitali ovaj članak i čuli za njihove vapaje za pomoći.
