Kao što mnogo međimurskih riječi ima dvostruka značenja, isto nam se događa i s vanjkušima
Bez obzira jedete li ih ili pak samo odmarate na njima, vanjkuši,
vankuši ili vaunkuši, ovisno u kojem dijelu Međimurja se sretnete
s ovim nazivom, pružit će vam određenu ugodu ili vam napuniti
trbušćiće. Riječ vanjkuš nam je došla iz mađarskog jezika gdje
glasi vánkos, a sličnost se vidi i s njemačkom riječi
Wangenkissen (Wange – obraz, Kissen- jastuk). U svakom slučaju
govorimo o jastucima bez obzira jesu li mađarski, njemački ili
hrvatski.
Kao što mnogo međimurskih riječi ima dvostruka značenja, isto nam
se događa i s vanjkušima. Diljem kajkavskog govornog područja,
osobito u Međimurju, vanjkušeci ili vanjkovci poznate su delicije
koje vrsne domačice spremaju na slano, ali i na slatko. U
određenim mjestima kao što je Kotoriba, vanjkovci su jedno od
najpopularnijih tradicionalnih jela te se mještani i članovi
udruga svake godine okupe na festivalu vanjkovci. Vanjkovci sa
sirom, jabukama, zeljem, makom…
Varijacija na temu je bezbroj, no osjećaj samo jedan. Kada ih
jedete osjećate se kak na vanjkušu dok si počivate. Pitali smo
domačice o tajnim starinskim receptima pa su nam rekle da nega
tajne, tajna je v ljubavi prema vanjkovcima. Kako bismo vam
približili što su vanjkovci, ili vanjkušeci recimo da se radi o
vrsti gibanice koja se reže u obliku jastučića pa otud i naziv.
Istražujući malo o vanjkušima, naišli smo na recepte iz starih
bakinih škrinja gdje se korite različita tijesta, neki se peku,
neki se kuhaju, no oblik vanjkuša je stalan. Zato žene melju v
ruke i složite si fine vanjkovce, a poslje si bote počivalje na
vanjkuši.