Bili su prosječna hrvatska obitelj. Kad im se rodilo treće dijete mislili su da njihovoj sreći nema kraja. Oboje su bili zaposleni, a zajedničkim primanjima svojoj su djeci mogli priuštiti normalno djetinjstvo.
Kupili su kuću, odvojili se od roditelja i krenuli graditi vlastiti život. Nažalost, sve je odjednom krenulo nizbrdo. Sada žive sami, jedva spajajući kraj s krajem, a o njihovim se dvjema kćerima i sinu sada brinu djed i baka.
– Rijetko se viđamo, ne možemo im pomoći u rješavanju školskih zadaća, ni utješiti ih kad su tužni. Svaki odlazak k njima iziskuje novac kojeg nemamo – rekli su Željka (33) i Goran (36) Kedmenec iz Vularije, koji će zbog kredita kojeg su 2006. podigli u švicarskim francima, uskoro morati iseliti iz svoje obiteljske kuće, prenose kolege iz 24sata.
Njihovi Laura (10), Tina (8) i Luka (4,5) tužni su svake nedjelje kad odlaze od kuće, a srce se slama i njihovim roditeljima koji se nakon rastanka s djecom, vraćaju u praznu, pustu kuću bez dječjeg smijeha.
Rata kredita porasla sa 2.100 kuna na 4.200 kuna
– Podigli smo kredit čija je protuvrijednost bila 55.000 eura. Radio sam u jednoj građevinskoj tvrtki, a moja je trećina plaće bila dostatna za tadašnju ratu kredita koja je mjesečno iznosila 2100 kuna. Sve je funkcioniralo do 2009. godine kad sam, nažalost, teško stradao na poslu – prisjeća se Goran.
Teško je ozlijedio glavu zbog čega je gluh na jedno uho, poremećen mu je centar za ravnotežu, a naposljetku je završio i u invalidskoj mirovini sa svega 1250 kuna.
– Rata kredita je unatrag dvije godine porasla na 4200 kuna što supruga i ja nismo mogli namiriti. Sav novac koji smo imali, kao i ono malo što sam dobio kao odštetu zbog ozljede na radu, uplatili smo u korist kreditnog duga – dodaje Goran. Unatoč svemu, njegov kreditni dug danas je 100.000 eura.
– Naša današnja, zajednička primanja nisu dovoljna za jednu ratu kredita, a kamo li išta drugo – dodaju suznih očiju Željka i Goran. U petak, prije no što odu po njih kod bake i djeda koji žive u mjestu udaljenom 15 kilometara, odlaze u trgovinu kupiti namirnice za koje štede cijeli tjedan.
– Radije sebi neću ništa kupiti, samo da im u petak kad dođu mogu priuštiti normalan doručak, ručak i večeru te poneku slasticu – rekla je Željka.
Djecu su Kedmenčevi početkom rujna prošle godine, kad su krenuli u školu, preselili kod bake i djeda. Nisu im htjeli priuštiti šok deložiranja i prisilnog iseljenja iz kuće. Da su ostali s roditeljima, morali bi ih ispisati iz škole usred školske godine, preseliti u drugu školu i kupovati nove udžbenike.
– Iako smo kredit podigli na rok otplate od 25 godina, nagomilani dug nećemo moći otplatiti cijeli život, pa će naša kuća uskoro na dražbu – tvrde supružnici.
Obitelji je hitno potrebna pomoć! Sredstva možete uplatiti na račun u PBZ-u 2340009-3227818961.
Cijelu priču pročitajte na 24sata.hr.
