Neki su germanizmi duboko usađeni u međimurski govor
Razgovarajući o međimurskim starinskim riječima s prijateljičinom
bakom Katom, uzvikne ona djedu ‘dej si zemi
toga ancuga z afingera i moreš se iti oprovljat’ i dalje
nastavi razgovor sa mnom. Rečenica bake Kate bila mi je
razumljiva djelomično, riječi su to koje se koriste na našem
lokalitetu te sam iz konteksta znala da djed mora uzeti nešto s
nečega i da se mora obući.
Kroz razgovor i nekoliko pitanja, pojasnila mi je da su suprug i
ona godinama radili u Njemačkoj i da su ancug i afinger njemačke
riječi, što su saznali nakon nekog vremena provedenog tamo jer su
se navedene riječi kod nas govorile kao dio vokabulara
međimurskih govora.
Ancug, ajncug i anjcug (njem. Anzug) različiti su lokalitetni
oblici germanizama (posuđenice iz njemačkog jezika) duboko
usađeni u međimurski govor, a znače odijelo, najčešće ono svečano
koje se oblači u posebnim prilikama. Ajncugi vise na afingeru ili
vješalici (njem. Aufhänger), što je također jedan germanizam
kojeg danas nalazimo u ormarima najčešće starije populacije.
A i ljudi u Međimurju se danas oprovljaju sa svakakvim opravama.
Riječ, koja danas u Međimurju oblači ljude, nosimo sa sobom već
stoljećima iz davno nestalog, ali nama svima prvotnog jezika,
praslavenskog. Oprava (odjeća), pa prema imenici tvoren glagol
opraviti se (obući se), potječe upravo iz praslevenskog jezika, a
danas je u istom obliku riječ zadržana u ruskom i češkom jeziku.
Na kraju riječne zavrzlame, definirale smo baka Kata i ja da djed
mora uzeti odijelo s vješalice i obući se.