SURADNJA MEĐIMURACA Tatjana Barat i Andrej Prošev autori dječje knjige koja ruši strah od posjeta liječniku

Tko je bio prvi liječnik i prva hrvatska liječnica čije je ime zabilježeno u knjigama, koju je ulogu u osnivanju prvog medicinskog fakulteta u Hrvatskoj imao kirurg Miroslav pl. Čačković-Vrhovinski ili zašto je važan Andrija Štampar samo su neke od zanimljivosti koje će mali čitatelji moći saznati u knjizi koju potpisuju 'naši' Međimurci

Zasigurno novi dječji hit naziva ‘Kad odrastem želim biti liječnik’ velik je projekt književnice Tatjane Barat i liječnika Andreja Proševa koje povezuju školske klupe Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, koju su oboje pohađali. Kvalitetna suradnja iznjedrila je vrijednim poučnim djelom koje će djecu uvesti u svijet medicine, potaknuti na istraživanje i razmišljanje te im pomoći u shvaćanju vlastitog tijela.

Knjiga objedinjuje priče deset liječnica i deset liječnika koji su promijenili hrvatsku medicinu te razbija strah od posjeta liječniku, a na policama knjižara dostupna je od 24. studenog.

– Knjiga je nastala zbog snažne potrebe da ispričamo priče posebnih ljudi za koje smo mislili da će djeca rado čitati. Željeli smo im nahraniti maštu, proširiti vidike. Djeca su otvorena, puna života, spremna istraživati, rasti. Sve oko njih, materijalno i duhovno, uzbudljivo je, puno mogućnosti. Pričama smo nastojali nadahnuti mlade čitatelje da stvore vlastitu priču o tome tko su i kako žele da njihov svijet izgleda, te im pružiti novi način gledanja na svijet jer su mnogi naši junaci imali nikakve ili male šanse, ali su upornošću pokazali da ništa nije nemoguće. To može djetetu pružiti čvrstu granu koja kaže: ‘Imaš moć hrabrog izbora .’Društvo možemo preoblikovati onim čemu učimo djecu – u njihovu nas je priču uveo Andrej.

O hrabrim hrvatskim liječnicima i liječnicama koji su promijenili svijet

Od ideje do realizacije nove knjige vodila nas je Tatjana Barat, čije je ovo već drugo objavljeno djelo ove godine. Podsjetimo, prva je knjiga bila velika uspješnica za djecu pod nazivom ‘Priče o neustrašivim hrvatskim ženama’.

– Knjiga ‘Kad odrastem želim biti liječnik’ napisana je prošlo ljeto, a prošle jeseni potpisan ugovor s izdavačem Školskom knjigom. U to vrijeme nismo mogli ni zamisliti što će se dogoditi sa svijetom i koliku će ulogu u tome igrati medicina. Prije no što smo krenuli na samo pisanje, morali smo dogovoriti popis liječnica i liječnika koje ćemo uključiti u knjigu, i to redom velikane hrvatske medicine koji više nisu među nama – kazala je.

Napraviti popis muškaraca bilo je jednostavno, no s imenima liječnica itekako su se namučili. Ipak, Tatjana je inzistirala na tome da ženska i muška imena moraju biti uključena u jednakom omjeru.

– Srećom, svi liječnici i profesori kojima smo se obratili, objeručke su nam pomogli. Osobno me pritom najviše iznenadilo ime Desanke Ristović-Štampar, supruge Andrije Štampara za koju do tada nisam ni čula, kao ni neki liječnici s kojima sam razgovarala, a zapravo je utemeljila školsku medicinu na našim prostorima – dodaje.

Naglasak je stavljen i na mentalno zdravlje o kojemu se premalo razgovara s djecom

Ono što su željeli postići knjigom ‘Kad odrastem želim biti liječnik’, prije svega, razbiti dječji strah od posjeta liječniku, pokazati djeci da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, ali i osobito djevojčicama pokazati da mogu biti vrhunske liječnice koje će promijeniti lice medicine, neovisno o tome iz kakve obitelji dolaze i imaju li podršku okoline ili ne.

– Kao i s mojom knjigom ‘Priče o neustrašivim hrvatskim ženama’, namjera je bila djevojčicama pružiti uzore na koje se mogu ugledati u trenucima kada im je najteže. Ako vide kako su se neke od najznačajnijih hrvatskih liječnica borile unatoč nepravdama i velikim izazovima, znat će da i one mogu sve. Primjerice, prvoj hrvatskoj liječnici Milici Šviglin-Čavov nije bilo ni dozvoljeno raditi na našim prostorima, jer tada žene nisu smjele raditi kao liječnice, pa je svoju ordinaciju otvorila u Bugarskoj i upisala se u povijest.

Ovaj put je samo pridodana komponenta medicine i učenja o vlastitom tijelu, a naglasak je stavljen i na mentalno zdravlje o kojemu se premalo razgovara s djecom – nastavlja mlada književnica.

O suradnji autora

Kako nam je ispričala Tatjana, surađivati na knjizi s Andrejem bilo je pravo zadovoljstvo. Zajedno su pohađali Gimnaziju Josipa Slavenskog u Čakovcu, a potom se povezali godinama kasnije zbog jednog članka koji je o njemu pisala u svojoj kolumni ‘Uspješni Međimurci’ upravo za eMedjimurje.hr.

– Kasnije smo surađivali na pisanju članaka za medije o temama mentalnog zdravlja, jer i ja gajim veliku ljubav prema psihoterapiji i psihologiji. Došao je i na promociju moje prve knjige u Zagrebu, a sve ostalo je povijest. Osim što je iznimno profesionalan i stručan u svome poslu, neizmjerno mi je pomogao i u najtežim trenucima privatnog života, kada mi se apsolutno sve raspadalo, na čemu ću mu vječno biti zahvalna. Vjerujem da je upravo zbog te ranije povezanosti suradnja i tekla tako glatko.

Dok je Tatjana radila kosture priča i osmišljavala koncept knjige, Andrej je bio taj koji je sve nadgledao i pazio da s medicinskog stajališta sve bude točno.

– Kao netko tko je od ranog djetinjstva uživao u slušanju i čitanju mitova, imao je osjećaj za dobru priču, pa smo bez problema dorađivali rečenice, prilagođavali rječnik djeci i nastojali ih uistinu zainteresirati za medicinu. Veliku ulogu u tome imala su i pitanja koja smo zajednički osmišljavali, a koja se nalaze na kraju svake priče te potiču istraživanje i kritičko razmišljanje – ispričala je.

Ne sumanjamo da će autori pričajući priče o najutjecajnijim liječnicama i liječnicima iz Hrvatske brojnim mališanima dokazati da mogu ostvariti i postati sve što žele, a više informacija o knjizi ‘Kad odrastem želim biti liječnik’ te kako doći do nje možete pronaći ovdje!