Vijesti / Društvo
Društvo
CENTAR 'MED DVEMI VODAMI' Njihove ljude je za taj posao odabrala stručnost i ljubav prema prirodi
Međimurska županija

ZASLUŽILI SU PLJESAK

CENTAR 'MED DVEMI VODAMI' Njihove ljude je za taj posao odabrala stručnost i ljubav prema prirodi

Oni su Siniša Golub, Zoran Šardi, Mihaela Mesarić, Velimir Bašek, Ivana Rojko, Sara Janković, Sara Srša, Suzana Jambrošić, Branko Bogdan, Danica Turk i Roberta Radović

- Tim Međimurske prirode pun je ko šipak koštica pozitivnih vibracija, kreativnih ideja, marljivih ruku i vizionarskih planova. A onda se i mi ponešto stariji inspiriramo takvom ekipom - kaže eko-novinarka Roberta Radović, dama koja je među posljednjima došla u taj „šipak“.

Oni su Siniša Golub, Zoran Šardi, Mihaela Mesarić, Velimir Bašek, Ivana Rojko, Sara Janković, Sara Srša, Suzana Jambrošić, Branko Bogdan, Danica Turk i Roberta Radović. To su ljudi kojima se u križovečkom Centru za posjetitelje „Med dvemi vodami“ pljeskalo dugo, vrlo dugo i iskreno iz srca. Pljeskali su Međimurci, suradnici „Međimurske prirode“, ali i oni koji su u mali Križovec, mjesto s 500 duša, došli iz svih dijelova Lijepe Naše. Bili su to ljudi koji gaje jednaku ljubav i strast prema prirodi i njihovoj zaštiti, kao i njihove kolege iz kraja „med dvemi vodami“.

Ostao je dojmljiv početak priče o centru. Filmski insret iz „Gruntovčana“ i epizoda koja je govorila o zatvaranju škole u Gruntovcu. Preslikalo se je to na 1976. godinu i na Križovec kada je tada netko „svevišnji“ iz tadašnjih prosvjetnih vlasti i građevinske struke rekao kako ta zgrada iz 1846. godine ne može zadovoljiti uvjete za „život“ i da će uskoro biti sravnata sa zemljom.

O tome je govorio posljedni učitelj, slučajno i autor ovog priloga, koji je naglasio kako je zgrada za djecu zatvorila vrata 30. lipnja 1976. godine. Zamislite, svečanošću se slavilo zatvaranje školske zgrade!? Sjećaju se to oni koji su te godine polazili drugi, odnosno četvrti razred, njihovi roditelji. Naglašeno je, kako osim mirisa po starom, zgrada ničim nije odavala da bi se mogla srušiti. Siniša se pobrinuo da to svjetlu dana prbliži upravo autor priloga uz argumentaciju: - Hvala Mladene, takve stvari olako padnu u zaborav, ako se o njima ne govori! - rekao je.

Bilo je to u vrijeme, točnije u godini kada je on rođen. Zgrada kao da je upravo čekala njega i njegovu vrijednu ekipu da je dalje drže stamenom, a ne dozvolivši da je prekrije patina zaborava. Zahvalio se Siniša i gradu Mursko Središće i MO Križovec koji je, doduše teška srca, zgradu „prepisao“ njima i od tada je krenulo... Zasluge za to pripadaju „vječitom“ čelniku mjesta, danas pokojnom Andriji Totu kojem je ovdje  „Međimurska priroda“ postavila spomen ploču.

Siniša Golub, okolišni aktivist i publicist i pokretač brojnih projekata u zaštiti prirode i okoliša, magistar primarnog obrazovanja (diplomirani učitelj) i magistar znanosti na području upravljanja zaštićenim područjima (Management of protected areas; Alpe-Adria University, Klagenfurt). Još bi se oko ovog imena moglo isplesti mnogo epiteta, znanstvenih i inih projekata, a što njemu nije važno.

Taj nam je Siniša toga petka, 19. lipnja, točno u podne, pričao o 13-godišnjem putu čija je ciljna vrpca presječena spomenutog dana i sata. S ekipom je osmislio divan scenarij otvaranja, a njegovo 13-minutno izlaganje u tren je prošlo. U tih 13 godina nije zaboravio nijedan graditeljski moment, nijednog čovjeka koji je bio kamenčić u mozaiku Centra. Siniša je bio je scenarist i režiser programa koji je u trenu prošao i doveo posjetitelje pred velebno oprenmljeni centar. Nije Siniša nikog izdvajao niti isticao.

Zapela nam je za uho jedna konstatacija kojom on ističe kako nije član nijedne političke opcije i kako ne radi ni pod čijim utjecajem, kao ni njegove vrijedne 'pčelice i bumbari'. Da nitko posao u ustanovi nije dobio po političkim knjižicama, već na osnovu natječajnih kriterija. Rekao je kako su u taj tim došli ljudi koji danas rade s posjetiteljima Centra, već se sutra late lopate, a ponekad ih morate tražiti po terenima međimurskih doli i bregi, na mjestima gdje se za to ukaže prilika.

– Ovo je stvarno jedan veliki dan. Ovakvim projektom se malo tko u svijetu može pohvaliti. Bogatstvo prirode je ono što moramo čuvati i prenositi na našu djecu. Projekt se nastavlja iz godine u godinu i sigurno na nama neće stati - naglasio je u ime Međimurske županije njen župan Matija Posavec, dok je Maša Hrustek Sobočan, ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec, rekla kako je prošla mnoga svjetska muzejska odredišta i da bi ovo moglo stati u red s mnogim svjetskima.

Poznajući Sinišu i njegove organizatorske sposobnosti, znajući većinu iz njegova tima, odgovorno možemo reći kako su njezine riječi već pronašle plodno tlo. Igor Kreitmeyer, pomoćnik ministra za zaštitu prirode u MZOE, tom je prilkom kao dar ustanovi predao specijalno terensko vozilo koje će znatno olakšati posao vrlim  djelanicima, a kako je Siniša rekao pri primopredaji vozila, to je sada ono što su davno zaslužili, što im je odavno trebalo pripasti.Dodat ćemo i to kako Siniša nije spomenuo kako se međimurske županijske službe, upravo sada prije 5. srpnja, od nekih političkih opcija spominju kao mjesto „uhljeba“ , a što dakako nije tako i boli kada se sada svestrana županijska dostignuća stavljaju na dno, a veličaju tzv. „uhljebi“. A to čime se ovaj kraj „med dvemi vodami“ diči polako pada u drugi plan. Zbog čega?

Najnovije

Reci što misliš!