Pitate li u Donjoj Dubravi za 46-godišnjeg Branka Lisjaka rijetko tko će vam znati reći. No, pitate li za Branka Indijanca svatko će vas uputiti u tamošnju ulicu P. Miškine gdje živi osebujni umjetnik
Znajući kako nije bilo medija gdje se nije pojavio, mi smo ga posjetili iz sasvim drugog razloga. Željeli smo kroz tri minute sažeti sve ono što je Branko napravio sasvim sam kroz nešto više od 30 godina rada od drvenih otpadaka, papira, kartona i ljepila.
Fokusirao se na junake Divljeg zapada i tako gotovo svaki dan
poslije radnog dana na poslu. Živi s majkom
Ljubicom (67) koja podržava njegov hobi. Zapravo
je to više od hobija.
Obišli smo kamerom sve prostorije njegove kuće u kojoj nas je gotovo u svakoj, dakako s oružjem u ruci, dočekao neki lik čija imena prati otkako je naučio čitati što rezultiralo sa nekoliko tisuća pročitanih stripova, a tu je i svijet životinja onog podneblja.
Kako ga stripovi više nisu zadovoljavali, počeo je čitati i proučavati likove tog dijela Sjeverne Amerike i Kanade. Posebno su ga impresionirali Indijanci pa je u njegovom domu više njih, a i sam glede toga nosi njihov nadimak. Zbog čega baš Indijanci?
– Ostat će u meni njihova kultura, njihov način života i povezanost s prirodom – priča Branko. Valja reći kako su likovi u prirodnim veličinama. U dvorištu smo zabilježili drvarnicu, traperovu brvnaru, pet metara visoku tvrđavu podignutu od šumskih balvana, kakva se može vidjeti samo u westernima.
Drvo nabavlja u šumama i pilanama, a za neki dobar dio, poput jelenskih rogova što strše u kolibama ili komada kože za pokriti krevet, zna otići i do zagrebačkog Jakuševca. Na upit, koliko sve to košta rekao je kako ne potroši više nego što prosječni pušač potroši na cigarete.
Brankova neostvarena želja je put u Kanadu i SAD, a volio bi i otvoriti muzej. Na rastanku je rekao kako uskoro priprema novi “bum” na čije će otvaranje prvo pozvati nas.