Vijesti / Društvo
Društvo
NAJLJEPŠE MJESTO U MEĐIMURJU U čemu je misterija i koliko tajni krije Mađerkin breg?
TERCA ART

PROVJERILI SMO

NAJLJEPŠE MJESTO U MEĐIMURJU U čemu je misterija i koliko tajni krije Mađerkin breg?

Doznali smo sve o povijesti Mađerkinog brega!

Kažu da fotografija govori tisuću riječi i vjerujem da bi se većina složila s tom konstatacijom. Mogao sam ispod naslova postaviti fotografiju Mađerke i ona bi pričala svoju priču, ali u čemu je misterija i koliko tajni krije Mađerkin breg? Zašto se tek sad o toj misteriji priča?

Na 341. metru nadmorske visine smjestio se Mađerkin breg, samo tri i pol metra niže od Mohokosa koji je najviša točka Međimurja. Pogled seže na 4 države - Austriju, Sloveniju, Mađarsku i Slovačku. Vidi se Zagorje te se za vedrog vremena može vidjeti i Sljeme. Ime je dobio po Emiliji Krauthaker, poznatijoj kao „Mađerka“. Emilija je rođena 1889. godine na praznik sv. Marije Magdalene, 22. srpnja u Budimpešti. Simbolično, Općina i Župa Štrigova 22. srpnja slave svoj dan. O povijesti Mađerkinog brega ispričala nam je Nives Kutnjak koja je 2018. godine pisala završni rad na temu Mađerkin breg.

- U ove krajeve Emilija Krauthaker doselila je oko 1940. godine. Došla je za svojim mužem koji je bio mađarski vojnik, tj. oficir i major. Albin Krauthaker bio je približno istih godina kao i Emilija. Komunisti su ga 1945. godine likvidirali i ona je ostala sama. Mađerkin suprug Albin imao je i sestru koja se udala u bogatu trgovačku obitelj Strahonja iz Čakovca. Cijela ulica oko zdravstvenog zavoda u Čakovcu bila je njihova. Strahonja i njegova žena Rozika, Albinova sestra, živjeli su na prvom dijelu brijega dok je Emilija, poznatija kao Mađerka, živjela na drugom dijelu brijega. Oko 1958. godine, kada je stigla nacionalizacija u ove krajeve, ovim dvjema obiteljima bilo je sve oduzeto. Ostavili su im samo prostor od 10 hektara. Svo domaće okolno stanovništvo dolazilo je na Mađerkin breg raditi za Emiliju, čak su dolazili i iz susjedne Slovenije. Emilija je imala veliki vinograd. Siromaštvo je sve više raslo. Otpočetka je ona još uvijek mogla plaćati radnike s vinom koje je prodavala i kokošima koje je imala, a na kraju više gotovo da i ništa nije mogla. Vinogradi su propali, a ona nije htjela prodavati svoju zemlju iako je imala kupce već davnih dana. Polako je počela propadati. Umrla je u Varaždinu. Emilija je bila navikla na gospodski život. Za ono doba kada žene na selu nisu znale ispeći ni običan kolač, ona je pekla vrhunske kolače, kremšnite i sl. Bila je poznata plesačica – balerina u Budimpešti. Zahtijevala je da ju se zove Milostiva. Emilija je imala puno kokoši. Svaka od tih kokoši imala je svoje ime, a ona je na jaja pisala imena kokoši koje su ih snijele. Ta jaja je prodavala u Štrigovi, na pitanje: „Kako živi“, odgovarala bi da živi od tih nekoliko jaja, a hrani ju ljepota prirode koja ju okružuje. Emilija nije imala potomke, ali se javila obitelj Krauthaker, potomci njezinog supruga koji su Mađerkin breg djedovali te su zemljište 2014. godine prodali današnjim vlasnicima, vinogradarskim obiteljima Cmrečnjak i Štampar. – govori nam Nives Kutnjak.

Začetniku i vlasniku Vinarije Cmrečnjak, Rajku Cmrečnjaku na spomen Mađerkinog brega i te kako zatitra srce. Pronašao sam ga, a gdje drugdje nego na Mađerki gdje je obavljao sezonske radove u vinogradu.

- Cijeli svoj život sam vezan uz Mađerkin breg. Još kao djetetu, prozor mi je gledao u daljinu na terase Mađerkinog brega. Rado se sjećam zalazaka sunca. Sunce zalazi iza Mađerke i sjećam se kako sam pratio zalaske kroz slomljeni prozor svoje kuće. Početkom devedesetih počeli smo se ozbiljnije baviti vinogradarstvom i već tada sam maštao o tome da imamo svoj vlastiti vinograd na Mađerki i da jednog dana možemo tamo odvesti slučajne ili namjerne putnike i pokazati najbolji položaj za uzgoj vinove loze u Međimurju. Usudio bih se reći da je najveći iskorak naše vinarije u novije vrijeme bio kad smo kupili tzv. „Mađerkin breg“. To je područje zasigurno najkvalitetniji vinogradarski položaj u Međimurju i šire. Stanje u kojem smo nakon kupnje zatekli „Mađerkin breg“ nije bilo nimalo zavidno. Isti je bio obrastao trnjem i nepoželjnim grmljem, bilo je to stanje šikare, početnog degradacijskog stadija šume uz otežanu mogućnost pristupa odnosno krajnju nemogućnost pristupa u nekim dijelovima. Bio je to veliki izazov za našu vinariju, smatram da trud nije uzaludan i da je kupnjom Mađerkinog brega naša vinarija napravila dobar potez, prvenstveno zbog tendencije da kvalitetu vina dignemo na vrhunsku, a položaj Mađerkinog brega nam to i te kako omogućava. – govori nam Rajko Cmrečnjak te ponosno zaključuje kako je s Mađerkinog brega proizvedeno vino već osvojilo zlatnu medalju na ocjenjivanju vina.

Pedesetak metara niže, vozeći se terasama Mađerkinog brega susrećem Davida Štampara, nasljednika Vinarije Štampar koji je ovih dana, o čemu smo već pisali, zasadio 14.000 trseva Pušipela.

- Mađerkin breg je za mene posebno mjesto, već od malih nogu znam za taj breg i sjećam se kako smo kao osnovnoškolci dolazi ovdje. Tada nisam ni sanjao da ću jednog dana zajedno s mojom obitelji biti suvlasnik ovog prekrasnog vidikovca. Do sad smo zasadili 25 000 trseva pušipela, cabarnet sauvignona, merlota te cabarnet franca. Sljedeće godine imamo u planu zasaditi još 15 000 trseva pušipela te sauvignona. – govori nam David.

Ne tako davno na Mađerkinom bregu održavale su se Likovne kolonije.

- Likovne kolonije održavale su se u razdoblju od 2000. godine pa sve do 2005. Na tim kolonijama sudjelovali su likovni umjetnici amateri – amaterska likovna udruženja iz Međimurja, Varaždina pa čak iz Slovenije. Ideja TZO Štrigova bila je da se polako započinje brendiranje tog prekrasnog prirodnog vidikovca koji bi u neka buduća vremena mogao postati važna točka turističke ponude našeg kraja. Održavale su se nekad i druge manifestacije – obilježavanje 1. maja i razne biciklističke ture. – govori nam Josip Mikec iz tamošnje turističke zajednice.

Svoju najveću popularnost Mađerkin breg doživio je 2015. godine kada je Šime Strikoman u nedjelju, 19. srpnja, na Danima općine Štrigova snimio milenijsku fotografiju u obliku grozda te je tada i postavljen rekord u ispijanju gemišta. U istom trenutku ispijena su 1034 gemišta.

- Za Mađerkin breg se je znalo i ranije, ali tek domaćini iz obližnjih sela i nekoliko zaljubljenika u prirodu i planinarenje. Nekako ciljano upoznavanje i predstavljanje Mađerke započelo je s Likovnim kolonijama da bi se sa snimanjem milenijske fotografije uspjelo proširiti i na kompletnu Hrvatsku i Sloveniju i od tada je praktički Mađerka neizostavni punkt raznih događanja od Urbanovog, Štrigovskih noći, Prvog dana ljeta, doček Nove godine i sl. Danas nema Međimurca koji nije čuo za Mađerkin breg. – govori nam stručni suradnik TZO Štrigova, Josip Mikec.

U dogovoru s vlasnicima, Općina Štrigova prijavila je projekt Vidikovca „Goričko sviralo“ na INTERREG Hungary Croatia EU fond te se očekuje pozitivno rješenje. Vrijednost projekta je 1.698.366,46 eura. Svrha projekta je da se zadrži i razvije turistički i povijesni značaj tog jedinstvenog brežuljka. Osim izgradnje vidikovca koji vodi Općina Štrigova zajedno s TZO Štrigova, u planu je i izgradnja kampa, suvenirnice, kušaone vina i podruma.

Koja je zapravo tajna Mađerkinog brega?

Možda prekrasan prirodni vidikovac, terasasti vinogradi, pogled, svježi zrak, mir, tišina, cvrkut ptica ili miris grožđa?! Ne, ne želim vam otkriti tajnu. Dođite i otkrijte sami što to inspirira mnoge fotografe koji "hodočaste" na Mađerku želeći uhvatiti upravo onaj savršen trenutak zalaska ili izlaska sunca. To žele i vrijedni ljudi iz Štigove na čelu sa Cmrečnjakom i Štamparom koji njeguju ovaj breg i čuvaju njegovu tajnu. No, žalosti me kada na tako prekrasnom mjestu ugledam ono što tamo ne pripada, smeće koje ostaje iza mnogih posjetitelja.

Razgovarajući sa svojim sugovornicima došao sam i do obitelji Mađarić iz Kuršanca koji su po prvi put posjetili Mađerkin breg. Kažu da su bili svuda, međutim, "Mađerkin breg" je najljepše mjesto koje smo posjetili. Potpisujem.

Najnovije

Reci što misliš!