Jeste li se ikad pitali što točno rade naši kustosi iz Muzeja Međimurja Čakovec?
Djelić odnosno “falatek” svojeg zanimljivog muzejskog i
istraživačkog života u vrijeme socijalnog distanciranja s
Valentinom Nedeljko i svim čitateljima
podijelila je kustosica Janja
Kovač.
Janja nas je uvela u svijet iza muzejskih kulisa, s nama je
podijelila preporuke online sadržaja, a isto tako otkrila nam je
poneke detalje o projektu “Metalna kralježnica
Međimurja” koji će s Leom Šprajc
predstavljati u sklopu Scheier programa i projekta Nove
prakse-sudioničko upravljanje zgradom Scheier.
V: Pozdrav Janja! Možeš li nam se predstaviti?
J: Pozdrav, ja sam Janja Kovač, kustosica
etnografskih zbirki u Muzeju Međimurja Čakovec.. Završila sam
dvopredmetni studij etnologije i kulturne antropologije i
južnoslavenskih jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom
fakultetu. U posljednjih pet godina intenzivno se bavim
nematerijalnom baštinom u kojoj me posebno zanima usmena predajna
baština. U fokusu rada u MMČ-u mi je najveći muzejski projekt u
Međimurju, a to je osmišljavanje muzeja nematerijalne baštine
“Riznica Međimurja” koji će se oformiti u
fortifikacijskoj zgradi kompleksa Starog grada u Čakovcu.
Možeš li nam reći nešto o svojem društveno-kulturnom ili
umjetničkom radu?
Muzejsko zvanje ima svoja dva lica: jedno je okrenuto prema radu
s publikom, a drugo je studijski rad na građi. Ono što najviše
pogađa moj rad je smanjeni kontakt s ljudima na terenu i
nemogućnost putovanja. Terenski rad je izuzetno važan dio mog
posla! Ljudi su najčešće najbolji izvor informacija koje me
zanimaju.
To se odražava na neki način i na projekt koji ćemo Lea
Šprajc i ja predstaviti u zgradi Scheier. Radi se o
predavanju “Metalna kralježnica Međimurja” u
kojem ćemo govoriti o pojavi željeznice u Međimurju. Točno prije
160 godina, 1860. godine, Međimurjem je prošla prva željeznička
linija u Hrvatskoj, a mjesto Kotoriba postala je prvo mjesto u
koje je stigao vlak. U predavanju ćemo se baviti odrazom
željeznice na svakodnevni život tadašnjih stanovnika te kroz
vremensku perspektivu stići sve do današnjih dana.
Kako se naš projekt sastoji od istraživačkog i terenskog rada ovo
vrijeme socijalne distance iskoristile smo za čitanje, dok je
drugi dio istraživanja terenske naravi i on je još pred nama.
Pratiš li kulturno-umjetničke sadržaje online te imaš li
neke preporuke za čitatelje?
Moram priznati da preferiram sadržaje uživo. Socijalna izolacija
koja nas je zadesila nije puno promijenila moje navike u tom
pogledu, ali sam postala svjesna postojanja ogromnog broja
sadržaja u digitalnom obliku! Virtualne izložbe, autorski
projekti, web stranice umjetnika, You Tube kanali… Da mjere
izolacije potraju još godinu dana ne bih ih stigla sve
pregledati!
Čitateljima bih preporučila digitalne sadržaje MMČ-a. Pomalo
samozatajno na digitalnim sadržajima radimo već gotovo desetak
godina. Radi se o virtualnim izložbama “Falat zemlje šteri dušu
ima” posvećenoj Ljubi Kuntariću, “Vrag vas skeljil Međimurci,
idemo pljesat!” posvećenoj Josipu Štolceru Slavenskom ili građi
digitaliziranoj u sklopu projekta Phisculture. Na muzejskom You
Tube kanalu iskoračili smo i u filmski medij dokumentarnim
filmovima o samoj muzejskoj djelatnosti kao i tematskim filmovima
o graditeljskoj baštini obitelji Zrinski ili nematerijalnoj
baštini Međimurja.
Možeš li nam opisati kako provodiš dane u ovom neobičnom
vremenu u kojem smo se našli?
Socijalna distanca me prije svega udaljila od mog radnog mjesta.
Organiziran je rad svih muzejskih djelatnika od kuće prema
preporuci Nacionalnog stožera civilne zaštite. Projekt “Riznice
Međimurja” zahtijeva puno studioznog rada koji zahtijeva knjige,
literaturu i računalo. Po tome moj posao nije trpio nikakve
štete.
Kad se situacija normalizira planiram započeti s aktivnijim
terenskim radom i prikupljanjem recentnih materijala koje trebam
za integraciju u postav novog muzeja. A kad prilike dopuste,
otputovati! Plan je obići Rusiju.
Kako u ovoj situaciji funkcionira Muzej Međimurja
Čakovec?
Ova izvanredna situacija zaustavila je samo jedan dio našeg rada:
onaj s publikom i vanjskim korisnicima. Sve ostalo se nastavilo
kao i obično. No, dočekali smo i popuštanje mjera te su od
ponedjeljka stalni postavi i izložba “Čudesni
svijet” fotografa Petra Sabola otvoreni
za javnost.