Međimurka Martina je u Africi provela tri mjeseca pomažući djeci i potrebitima
U petak, 21. veljače ispred mnogobrojnih posjetitelja u
multimedijalnoj dvorani Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje
održano je predavanje “Love. Live. Africa.” u organizaciji
Martine Strahija.
Ova prekrasna priča započela je u zimi 2019. godine kad je
Martina iz Novog Sela Rok odlučila napraviti velik korak i
krenuti putem volontiranja. Kao odredište odabrala je Tanzaniju i
okolno područje, gdje je provela više od tri mjeseca pomažući
djeci i potrebitima.
Predavanjem je posjetiteljima nastojala prenijeti priču koju je dočarala vlastitim fotografijama, prepričavanjem zgoda i nezgoda te kratkim filmovima “Live Africa” i “Love Africa”. Na pitanje zašto volontirati i zašto Afrika, sigurno odgovara: “Zašto ne?”
– Puno je razloga, ali najvažniji dolazi iz srca. Nagrade za
volontiranje nisu materijalne. Puno su veće. Da postaneš
volonter, dovoljan je pozitivan stav, volja za učenjem, malo
fleksibilnosti i puno kreativnosti. Volontiranjem stječete
iskustvo, upoznajete nove ljude, usavršavate postojeće vještine i
doprinosite kako sebi tako i zajednici – ističe Martina.
Govorila je o temeljnim životnim vrijednostima, masajskom načinu
život, njihovoj kulturi, svakodnevici, vjeri, običajima,
plesovima, načinu prehrane i oblačenja, zašto ondje muškarci
imaju po nekoliko žena, zašto piju krv, zašto žene grade
kuće.
– Mi, kojima je svijet pružen na dlanu, sve uzimamo zdravo za
gotovo. Zaboravljamo na temeljne životne vrijednosti. Mi njih
nazivamo primitivnima, međutim, oni su daleko od toga. Boraveći s
plemenima u teškim uvjetima, podsjetili su me što je zahvalnost.
Bez interneta i sata, podsjetili su me da živim i uživam u
trenutku. Bez zajedničkog jezika, podsjetili su me da je jedan
osmijeh sasvim dovoljan kako bi se razumjeli. Put bez plana u
nepoznato, postao je put na kojem sam našla dom –
nastavlja.
U školi sv. Francis of Assisi, Boma Ng’ombe (Moshi), provela je mjesec i pol dana. Zašto ovo mjesto, ova škola i dom sv. Franje?
– Zato što je sve u jednom. Škola, sirotište, utočište, spasilište albino djece. Djeca s potrebama i bez njih. Slijepa, gluhonijema, hendikepirana, odbačena, bez dijelova tijela, životno ugrožena, albino i djeca bez ikakvih nedostataka. Svi skupa na jednom mjestu, zajedno. Mjesto gdje jedni nose druge, mjesto gdje jedni vode druge, jedni su drugima oči, jedni su drugima uši. Bitno je samo da postojiš, ti, upravo takav kakav jesi, jer tamo gledaju samo srcem. Eto, zato ovo mjesto – odgovara.