Iz grada Mursko Središće pozivaju sve bivše rudare i građane na svečano obilježavanje 51. godišnjice tragične rudarske nesreće u jami “Maj 3” u Murskom Središću, a posebice obitelji stradalih rudara, koje će se održati dana 08.11.2012. godine, (četvrtak).
Kod jame “Maj 3” u 11:00 sati bit će polaganje vijenca i paljenje svijeća kod spomen ploče, uz počasnu stražu Rudarskog zbora Mursko Središće. Slijedi molitva pa obraćanje predstavnika bivših rudara te prigodna pjesma Katarine Braniša, kćeri poginulog rudara. Uslijedit će obraćanje predstavnika Grada Mursko Središće i Međimurske županije. Organizator obilježavanja je grad Mursko Središće.
Vladimir Kapun je o ovom događaju zabilježio (List Međimurje, Sitnice (ne) čine povijest): “U noći između 8. i 9. studenoga – 1961. na pogonu ‘Maj 3’ Međimurskih ugljenokopa u Murskom Središču došlo je do teške nesreće u kojoj je izgubilo živote deset rudara.
Prema nalazu službenog istražitelja, “nesreća se dogodila u 1,45 sati kad je između XIV. i XV. etaže kod spremišta crpki izbila vatra koja je prouzročila gusti dim. On je pomiješan sa sagorjelim plinovima krenuo obrnutim pravcem zračenja, tj. prema XIV. etaži, a zatim se postepeno širio sve do IX. galerije. Radnici sa XIV. i XV. etaže bili su neposredno ugroženi uslijed prodora dima u kojem su se nalazile velike količine ugljičnog monoksida kroz koji su se morali probijati. Rudari, kojima je instinktivno uspjelo, puzeći po niskopu, dospjeti do XI. etaže, spasili su se.
Vatra se počela naglo širiti od podnožja niskopa prema gornjim horizontima, pa je ubrzo zahvatila elektro-instalacije i potpornu građu, a možda čak i ugljen, obzirom na visoku temperaturu koju je razvila. Uslijed djelovanja ugljičnog monoksida rudari su se gušili. Prema nalazima liječničke komisije, na leševima nastradalih ustanovljeno je da je smrt nastupila naglo zbog trovanja ugljičnim monoksidom.
Nezapamćenu nesreću životom su platili: četrdesetsedmogodišnji “palilac mina” Franjo Kodba iz Murskoga Središča (rodom iz Križovca), jamski vozači četrdesetogodišnji Mijo Sobočan iz Brezovca i tridesetpetogodišnji Ivan Novak iz Plešivice, pomoćni kopači četrdesetjednogodišnji Aleksa Čurin iz Zebanca (rođen u Peklenici) i tridesetdvogodišnji Martin Škrobar iz Grkaveščaka, te kopači tridesetsedmogodišnji Stjepan Kutnjak iz Žabnika, tridesetčetverogodišnji Ivan Perčić iz Lapšine, najstariji od njih pedesetogodišnji Stjepan Pintarić iz Šafarskoga, tridesetčetirigodišnji Josip Šafranić iz Jurovčaka i, najmlađi među njima, tridesetogodišnji Ivan Vinko iz Grkaveščaka.”
