U Evanđeljima ne piše mnogo o Mariji Magdaleni. Bila je jedna od žena koje su slijedile Isusa i dvorile ga svojim dobrima (Luka 8:2). “Zato, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi.” (Lk 7:47).
Bila je žena koju su zvali Marija i koja bješe iz Migdal Nunaya, Tariquaea na grčkom, Magdalum na latinskom, malog gradića na zapadnoj obali Galilejskog mora (Genezaretsko jezero), oko 5 kilometara sjeverno od Tiberijade. Isus je iz nje protjerao sedam demona (Luka 8:2; Marko 16:9). To može značiti i opsjednutost đavlom, ali isto tako može značiti tjelesnu ili duševnu bol koju je ona trpjela.
U sinoptičkim Evanđeljima se spominje kao prva iz skupine žena koje su iz daljine promatrale razapinjanje Isusa (Marko 15:40-41) i koje su sjedile nasuprot grobnice (Mt 27:61) kada su polagali Isusa u grob (Marko 15:47). Govore nam kako su se rano u zoru prvog dana u tjednu Marija Magdalena i ostale žene vratile u grobnicu kako bi miomirisima pomazale tijelo (Marko 16:1-7).
Tada im je anđeo rekao da je Isus uskrsnuo te neka idu i kažu to učenicima. Kada je došlo do prvog progona kršćana, novi život Marije Magdalene počinje na mediteranskoj obali. Govori se o dolasku Marije Magdalene i njezinih drugova na obalu Galije (Francuska).U pratnji Marte, Lazara, Marije Salome i Marije Jakovljeve, učenika Maximina i Sidoniusa [dva od 70 učenika iz Evanđelja], s njihovim slugom Marcelom, Marija Magdalena bi ukrcana [ili bi prisiljena na to ???]
Brodić, prolazi Mediteranom, i stiže u blizini grada Marseillea [Francuska], a tad poznat kao Massilia. Mala luka odakle su došli na obalu zvanu RHA koji je kasnije postao poznat kao Saintes Maries-de-la-Mer-(obala Svete Marije od mora). Tradicija tvrdi da je brod s osam putnika tada bio usidren, nemajući ni vesala, ni jedara, niti uređaja za upravljanja. Znači, oni svi su kročili na obalu RHA.Marija Saloma, Marija Jakovljeva i Marcello ostaju na obali RHA dok su ostali svoj put do Massilia nastavili kopnom.
Dolazak u Massiliu bijaše poput ulaska u bilo koji drugi rimski grad s popločanim ulicama, trgovinama, vilama, vrtovima, bazenima, stadionom ,kazalištem i gostionicama. Bijaše tad to važna trgovačka luka. Ljudi su bili već upoznati sa životom, smrti i uskrsnućem Isusa Krista, a bilo je i onih kojima nije bilo poznato. Istočno od Aix-en-Provencea, u stijeni široka šumovita masiva koji dominira jednom visoravni, leži spilja Sainte-Baume. Tu je, prema rimokatoličkoj tradiciji, Marija Magdalena provela 30 posljednjih godina svojeg života.
Strma staza vodi od parkirališta kroz šumu do spilje i susjednog samostana. Za bistra lipanjskog jutra unutrašnjost spilje bila je osjetno hladnija od vanjskog zraka. Osvijetljen svijećama kameni je oltar sjajio u središtu, a kipovi Marije Magdalene mogli su se vidjeti u nepravilnim uglovima spilje. Dvije relikvije – uvojak kose i pretpostavljeni za¬vršetak goljenice, taman od starosti, ležale su u pozlaćenom relikvijaru.
O spilji se od 1295. godine brine dominikan¬ski red. “Nakon Djevice Marije”, reče Michelet, “Marija Magdalena najvažnija je žena Novog zavje¬ta. A ipak o njoj malo govorimo. Šteta, jer mno¬ge bi taknula ta žena koja je bila grešnica, a Isus ju je izabrao za prvog svjedoka svojeg uskrsnu¬ća. Nije odabrao apostola ili Djevicu Mariju. Odabrao je Mariju Magdalenu. Zašto? Možda zato što je bila prva koja je zatražila oprost. Još nije bilo stiglo Petrovo vrijeme”, rekao je misleći pritom na slavu koju je Petar stekao kao čudotvorac.
“Bilo je to vrijeme Marije Magdalene.” Takva ustrajnost dobro joj je došla ako je doista tri desetljeća provela u hladnoj i vlažnoj spilji Provanse. “Ovo je poznato kao mjesto pokajanja”, rekao je Le Hegaret. “Zimi je neugodno. Rijetki se penju do spilje. Cesta je tjednima zaleđena.” “Među braćom u Provansi kruži izreka da u Sainte-Baumeu ili poludite ili postanete svetac.” Na zidovima spilje mogu se vidjeti zahvale i spomen-ploče na mnogim jezicima.
“Hvala ti, sveta Marijo Magdaleno, što si izliječila moju kćer” piše na francuskome na jednoj iz listopada 1860. godine. Za one koji su spremni putovati u raskošni jug Francuske, “hodočasnik” će biti očarani dvijema vrlo posebnim svetištima. Prvo je svetište La Sainte Baume. Ovo je vrlo posebno mjesto gdje je Marija Magdalena provela zadnjih trideset godina svog života. Kasnije, njeno tijelo je pokopan u Basilique od Sainte Marie Madeleine u Saint Maximin, a 45 minuta vožnje od La Sainte Baume.
Nakon ovih otkrića vjernici iz Župe Draškovec predvođeni župnikom Matijom Vonićem odlučili su otići na grob Marije Magdalene u Francusku i tako osnažiti svoju vjeru i pobožnost prema našoj zaštitnici. Crkva u Donjem Kraljevcu pod zaštitom je Marije Magdalene i posebno je štovana u Donjem Kraljevcu. Nakon prekrasnog Magdaljena 2012. odlučili su zaokružiti proslavu njihove zaštitnice hodočašćem u Francusku.
U vremenu od 30.09. do 4.10. boravili su u Francuskoj. Još uvijek su ispunjeni lijepim dojmovima dojmova te će trebati mnogo dana da sve te dojmove poslože. Zahvaljuju svim hodošasnicima, vozačima Nenadu i Milanu, vodiču Miji Rak, domaćinima, agenciji Obsidofoto, fotografu Dobriši.. i svima ostalima. U tako malo vremena vidjeli su doista veliko kulturno i vjerničko bogatstvo Francuske Provanse.
Posjetili su gradove i mjesta – Nice, Cannes, Saint Maximin, Aix en Provance,Arles,Saintes-Maries de la Mer, Marselles, Monaco i Monte Carlo. Posebno im se dojmilo i samim čudom se dogodilo to da je pri ulazku u Sainte-Maximine na cd-u u njihovom autobusu zapjevala Doris Dragović pjesmu “Marija Magdalena”. I druge godine planiraju hodočašće na grob Marije Magdalene i rodni grad sv. Roka, Montpellier.
