Vraćamo se u prvu polovicu prošlog stoljeća i vodimo vas u Sveti Juraj na Bregu, u Dragoslavec, gdje su još uvijek vidljivi tragovi nekadašnjeg rudnika ugljena – mjesta teškog rada, ljudske izdržljivosti i gotovo zaboravljene rudarske povijesti Dragoslavca.
Vraćamo se u prvu polovicu prošlog stoljeća i vodimo vas u Sveti Juraj na Bregu, u Dragoslavec, gdje su još uvijek vidljivi tragovi nekadašnjeg rudnika ugljena – mjesta teškog rada, ljudske izdržljivosti i gotovo zaboravljene rudarske povijesti Dragoslavca.
U ovom filmu donosimo zapis Josipa Črepa, nastao prema bilješkama Stjepana Horvata, koji je u svojoj spomenici jurjevskog kraja detaljno opisao nastanak i razvoj ugljenokopa u Dragoslavcu.
Priča počinje početkom 20. stoljeća, kada su prvi mještani u zemlji primijetili ugljenaste tragove, a nastavlja se kroz desetljeća rudarskog rada obilježenog siromaštvom, mukotrpnim uvjetima i borbom za preživljavanje.
Posebno dojmljiva svjedočanstva govore o ljudima koji su ugljen iznosili na leđima u koševima uz strme međimurske brege, ali i o djeci koja su sudjelovala u tom teškom poslu.
Danas je teško zamisliti koliko je snage, izdržljivosti i odricanja bilo potrebno za svakodnevni život rudara i njihovih obitelji.
Uz pomoć Dragutina Barleka, unuka osnivača rudnika Jurja Barleka, obišli smo prošle godine ostatke zatrpanih rudarskih okana i prikupili dostupne pisane tragove o ovom gotovo zaboravljenom dijelu lokalne povijesti.
Film donosi i zapise iz povijesnih brojeva Lista Međimurje, svjedočanstva mještana te prizore s Prve rudarske šetnje održane u travnju ove godine, kada je više od stotinu sudionika ponovno oživjelo sjećanje na rudare Dragoslavca.
Posebno je važno istaknuti da je pokretač Prve rudarske šetnje bila Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu, koja ovakvim projektima aktivno čuva lokalnu baštinu i prenosi je novim generacijama.
Kroz istraživanje povijesti vlastitoga kraja, susrete sa svjedocima vremena i obilazak stvarnih lokaliteta, učenici uče koliko su njihovo selo i njegovi ljudi važan dio identiteta cijele zajednice.
Na taj način škola ne poučava samo činjenice iz prošlosti, nego djeci usađuje poštovanje prema radu njihovih predaka, osjećaj pripadnosti i odgovornost za očuvanje zavičajne baštine.
Prva rudarska šetnja u Dragoslavcu pokazala je koliko ovakvi susreti mogu biti snažno iskustvo – spoj učenja, zajedništva i povratka korijenima. Upravo kroz ovakve inicijative priča o rudniku ne ostaje samo zapis u knjigama, već postaje živo sjećanje koje se prenosi dalje.
Ovo nije samo priča o rudniku. Ovo je priča o ljudima, radu, žrtvi i nasljeđu koje ne smijemo zaboraviti.
Pogledajte film i zakoračite s nama u zaboravljene hodnike međimurske prošlosti.
