Na današnji dan rođen je Orson Welles, jedan od najvećih filmskih autora 20. stoljeća. Svijet ga pamti po Građaninu Kaneu, Trećem čovjeku, Procesu i radijskoj emisiji koja je izazvala paniku.
Na današnji dan, 6. svibnja 1915. godine, rođen je Orson Welles, jedan od najutjecajnijih redatelja, glumaca i autora u povijesti filma. Bio je vizionar koji je pomicao granice kazališta, radija, filma i televizije, a njegov utjecaj osjeća se i danas, više od četiri desetljeća nakon smrti.
Iako ga filmski svijet prvenstveno pamti kao autora legendarnog Građanina Kanea (Citizen Kane), njegova karijera bila je daleko bogatija, nepredvidljivija i često ispred svog vremena.
War of the Worlds – večer kada je Amerika povjerovala da napadaju Marsovci
Prije Hollywooda, Welles je već bio veliko ime američkog radija i kazališta. No 30. listopada 1938. godine postao je globalna senzacija.
Tada je kao 23-godišnjak u sklopu radijske emisije Mercury Theatre on the Air režirao i narirao adaptaciju romana Rat svjetova (The War of the Worlds) autora H. G. Wells.
Umjesto klasične dramske izvedbe, emisija je bila koncipirana kao niz “izvanrednih vijesti”, javljanja reportera s terena i prekidanja regularnog programa, zbog čega su mnogi slušatelji povjerovali da je Amerika zaista pod napadom Marsovaca.
Telefoni policijskih postaja, novinskih redakcija i radijskih kuća te večeri nisu prestajali zvoniti, a iako su kasnije mnoge priče o panici bile dodatno dramatizirane, činjenica je da je Welles preko noći postao nacionalna senzacija.
Hollywood je odmah reagirao, a studio RKO Pictures ponudio mu je ugovor kakav dotad gotovo nitko nije dobio.
Građanin Kane, Treći čovjek i Proces
Već 1941. godine snimio je Građanina Kanea (Citizen Kane), film koji je napisao, producirao, režirao i u kojem je odigrao glavnu ulogu. Danas se smatra jednim od najvećih filmova svih vremena i djelom koje je zauvijek promijenilo filmski jezik.
Osam godina kasnije publika ga je upoznala u još jednoj legendarnoj ulozi — kao Harry Lime u filmu Treći čovjek (The Third Man). Iako se na ekranu pojavljuje relativno kratko, upravo je ta uloga postala jedna od najpoznatijih u njegovoj glumačkoj karijeri.
Posebnu vezu s ovim prostorima ostvario je filmom Proces (The Trial), adaptacijom romana Franz Kafka, čiji je značajan dio sniman u Zagrebu. Industrijski prostori, kolodvori i monumentalni interijeri grada savršeno su odgovarali kafkijanskoj atmosferi koju je Welles tražio.
Glumio je i u jugoslavenskim filmovima
Malo je poznato da Welles nije bio samo gostujuća holivudska zvijezda u Europi, nego je aktivno sudjelovao i u jugoslavenskoj kinematografiji.
Jednu od zapaženijih uloga ostvario je u ratnom spektaklu Bitka na Neretvi (Battle of Neretva) redatelja Veljka Bulajića, jednom od najambicioznijih filmova tadašnje jugoslavenske produkcije, u kojem su uz njega glumile i svjetske zvijezde poput Yula Brynnera, Franca Nera i Sergeja Bondarčuka.
Kasnije je surađivao i s Krstom Papićem, pojavivši se u filmu Tajna Nikole Tesle (The Secret of Nikola Tesla), čime je dodatno učvrstio vezu s ovim prostorima.
U to vrijeme Jugoslavija mu nije bila samo lokacija za snimanje. Ovdje je pronalazio producente, suradnike, kreativnu slobodu i publiku koja je njegov umjetnički pristup razumjela možda bolje nego sam Hollywood.
Oja Kodar i hrvatska priča
Upravo tijekom rada na filmu Proces upoznao je Oju Kodar, hrvatsku glumicu, scenaristicu i umjetnicu koja je postala njegova životna partnerica i najbliža kreativna suradnica.
Njihova veza trajala je gotovo dva desetljeća, sve do Wellesove smrti 1985. godine, a preko Oje Kodar i Zagreba, Hrvatska je postala važan dio njegove kasne autorske faze.
Welles je promijenio način na koji gledamo film
Utjecaj Orsona Wellesa na svjetsku kinematografiju teško je precijeniti. Mnogi filmski povjesničari slažu se da je upravo on među prvima pokazao kako redatelj ne mora biti samo “izvršitelj” studijskih želja, nego potpuni autor filma — čovjek koji kontrolira scenarij, kameru, zvuk, ritam, glumu i konačnu montažu.
Danas je takav pristup gotovo standard među velikim redateljima, no četrdesetih godina prošlog stoljeća to je bila prava revolucija. Upravo zbog toga Wellesa mnogi nazivaju jednim od prvih pravih “autorskih” filmaša.
Tehnike koje je uveo danas su filmski standard
Kada je snimao Građanina Kanea (Citizen Kane), Welles je koristio tehnike koje publika dotad gotovo nije viđala.
Dubinski fokus, kadar u kojem su istovremeno jasno vidljivi i prednji i stražnji plan, neobični niski kutovi kamere, dugi kadrovi bez rezanja, snažna igra svjetla i sjene te nelinearno pripovijedanje — sve su to elementi koji su kasnije postali dio filmske škole.
Ono što je tada djelovalo eksperimentalno, danas se uči na gotovo svim filmskim akademijama svijeta.
Kada je 1958. godine snimio film Dodir zla (Touch of Evil), Orson Welles pokazao je zašto ga mnogi smatraju filmskim vizionarom.
Posebno mjesto u povijesti filma zauzima upravo legendarna uvodna scena, jedan od najpoznatijih početaka u povijesti kinematografije. Riječ je o gotovo tri i pol minute dugom kadru snimljenom bez ijednog reza, u kojem kamera prati postavljanje bombe u automobil, zatim kretanje vozila kroz užurbane pogranične ulice između Meksika i Sjedinjenih Američkih Država, dok se paralelno razvija nekoliko radnji i raste napetost kod gledatelja.
Kamera pritom neprestano lebdi iznad ulica, spušta se među prolaznike, prati automobile, prelazi s jednog lika na drugi i publiku doslovno uvlači u priču prije nego što je izgovorena gotovo ijedna važnija rečenica.
Za kraj scene čuje se snažna eksplozija, a gledatelj u tom trenutku shvaća da je upravo svjedočio nečemu što je desetljećima bilo gotovo nemoguće tehnički izvesti.
I danas se ta scena s Touch of Evila prikazuje studentima režije, kamere i montaže kao primjer savršene kombinacije tehničke preciznosti, pripovijedanja i stvaranja napetosti. Mnogi filmski autori, od Martin Scorsesea do Brian De Palmae, otvoreno su priznavali koliko ih je upravo taj kadar inspirirao u vlastitom radu.
Na njega su se pozivali najveći redatelji svijeta
Utjecaj Wellesa vidljiv je u radu brojnih kasnijih velikana.
Martin Scorsese, Francis Ford Coppola, Steven Spielberg, Peter Bogdanovich, Jean-Luc Godard i François Truffaut samo su neki od autora koji su otvoreno govorili koliko ih je Welles inspirirao.
Posebno su redatelji francuskog novog vala u njemu vidjeli dokaz da film može biti osoban, hrabar i potpuno autorski.
I kada nije bio komercijalno uspješan, bio je ispred vremena
Zanimljivo je da mnoga djela Wellesa u trenutku izlaska nisu bila veliki kino-hitovi. Filmovi poput Procesa (The Trial) ili čak Citizen Kanea tek su godinama kasnije dobili status remek-djela.
To je možda i najbolji dokaz koliko je bio ispred svog vremena.
Dok su drugi pratili trendove, Welles ih je stvarao. Zato ni danas nije zapamćen samo kao veliki redatelj, nego kao čovjek koji je promijenio samu definiciju filmske umjetnosti.
Na dan njegova rođenja vrijedi se podsjetiti da dio povijesti jednog od najvećih filmskih genija 20. stoljeća pripada i ovom prostoru.
