U čast svetom Jurju, kao proslava pobjede dobra nad zla i buđenja prirode, u mnogim krajevima sjevera Hrvatske ograde dobivaju novo ruho – zeleno, šareno, živo i simbolično snažno
Ime svetog Jurja duboko je utkano u narodne običaje, ali i u kolektivnu svijest kao simbol pobjede nad zlom. Njegov blagdan, Jurjevo, koji se slavi 23. travnja, nije samo crkveni datum – to je prijelomni trenutak u godini, dan kada se priroda budi, a ljudi traže zaštitu i novi početak. Nekada je Jurjevo bilo i prijelomni dan u sjetvenom kalendaru – oko tog se datuma sijao kukuruz.
Sveti Juraj i zmaj
Najpoznatija priča o svetom Jurju govori o vitezu koji ubija zmaja i spašava narod: dobro pobjeđuje zlo, ali tek nakon iscrpne borbe.
Zmaj je kroz povijest simbolizirao sve ono što prijeti – bolest, glad, nesreću. Sveti Juraj je, s druge strane, postao figura zaštite, netko tko stoji između čovjeka i opasnosti.
Iako je Sveti Juraj kršćanski svetac, njegovo štovanje u narodu ide puno dalje od kršćanstva i povezuje s poganskim običajima ranih europskih naroda. U ruralnim krajevima, posebno na sjeveru Hrvatske, povezuje ga se s početkom poljoprivredne godine, zaštitom stoke i usjeva i prijelazom iz zime u proljeće.
Posveta Jurju – okićene ograde
Nije slučajno da se upravo na njegov dan kite ograde i dvorišta zelenilom – simbolika je jasna: život se vraća, a s njim i potreba za zaštitom.
U čast svetom Jurju, kao proslava pobjede dobra nad zla i buđenja prirode, u mnogim krajevima sjevera Hrvatske ograde dobivaju novo ruho – zeleno, šareno, živo i simbolično snažno. Neki ih ukrašavaju cvijećem ili zelenim granjem na samo Jurjevo, a neki večer prije.
Običaj kićenja ograde za Jurjevo prenosi se generacijama s ciljem zaštite doma i svega što je unutar njega.
Prema narodnom vjerovanju, svježe zelenilo na ogradi imalo je zaštitnu moć. Smatralo se da, kao i sam sveti Juraj, tjera zle sile i nečiste duhove, sprječava ulazak nesreće u dvorište te da čuva stoku, usjeve i ukućane.
Copernice na gruntu
Osim duhovne zaštite, kićenje ograde imalo je i vrlo konkretnu poruku za susjede i prolaznike. Uređeno, okićeno dvorište govorilo je o redu, radu i brizi domaćina. Tamo gdje je ograda bila gola, često se šaptalo – nešto tu ne štima.
U našoj današnjoj šetnji donjim Međimurjem, vidjeli smo da je već nekoliko mještana Draškovca, točnije Ulice Josipa Slavenskog okitilo svoje ograde večer prije svetog Jurja. “Kaj copernice po noći ne dojdu na grunt”, rekla je jedna od mještanki dok je stavljala cvjetove i granje na ogradu. Uz takve lijepe ograde ni strašni zmaj neće se usuditi kročiti na dvorište.
