Svetomarska čipka dobila je novo ruho – pretvorena je u unikatni nakit koji spaja tradiciju i suvremeni dizajn
U vijećnici Općine Sveta Marija danas, 8. travnja, predstavljen je jedinstveni nakit inspiriran svetomarskom čipkom – novi međimurski suvenir koji tradiciju prenosi u svakodnevicu.
Riječ je o iskoraku koji ide dalje od klasične promocije baštine: nježni uzorci čipke sada žive u metalu – bakru, mjedi i aluminiju – kao nosivi komadi s jasnim identitetskim potpisom.
Svetomarska čipka, koja je 2010. godine dobila oznaku izvornosti, a godinu dana ranije tradicijsko umijeće izrade čipke postalo je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, već desetljećima je simbol mjesta i umijeća koje se prenosi s generacije na generaciju. Načelnica Đurđica Slamek istaknula je kako Općina sustavno traži nove načine njezine promocije.
“Svake godine pokušavamo pronaći novi oblik korištenja čipke – od kišobrana do lepeza. No ideja da čipku utisnemo u metal bila je poseban iskorak”, rekla je načelnica Slamek, dodavši da je Općinsko vijeće donijelo odluku kojom je autoricama, umjetnicama omogućeno korištenje motiva.
Godina pokušaja i pogrešaka
Autorice nakita, majka i kći, Marija Marciuš i Vlatka Ciber, iza sebe imaju dugogodišnje iskustvo u izradi unikatnog nakita, no ovaj projekt bio je drugačiji izazov.
“Željele smo ovjekovječiti tu krhku čipku i prenijeti je na čvrsti metal. To je bila ideja – napraviti nosivu baštinu”, rekla je Marciuš.
Put do konačnog proizvoda nije bio brz ni jednostavan. Gotovo godinu dana trajalo je istraživanje tehnike, uz brojne neuspjele pokušaje. Ključan uvjet bio je – ekološki pristup.
“Nismo željele koristiti kiseline koje nagrizaju metal. Razvile smo vlastiti postupak, našu malu obiteljsku ‘alkemiju’”, dodala je.
Kako je pojasnila Vlatka Ciber, svaki materijal daje drugačiji karakter nakitu. Bakar donosi nepredvidivost i patinu, mjed eleganciju i toplinu zlata, dok aluminij nudi lakoću i suvremeni, gotovo futuristički izgled. Upravo ta raznolikost čini svaki komad drugačijim.
Turizam traži emociju
Direktor Turističke zajednice Međimurske županije Rudi Grula naglasio je kako je ovakav proizvod upravo ono što turizam treba.
“Baština mora živjeti da bi opstala. A što je bolja uspomena od predmeta koji nosi emociju kraja iz kojeg dolazite?”, rekao je Grula, dodajući da će se nakit aktivno promovirati kao autentičan suvenir.
Naglasio je i ekonomsku dimenziju priče – pretvaranje tradicije u proizvod koji ima tržišnu vrijednost.
Na predstavljanju se čulo i podsjećanje na ključne ljude zaslužne za očuvanje čipke. Posebno je istaknuta pokojna Nada Mance, koja je okupila žene čipkarice i pokrenula priču.
Spomenute su i bivša načelnica Marija Frančić te Anđela Frančić, koje su dale važan doprinos u procesu dobivanja oznake izvornosti.
Čipka kao živa baština
Čipkarica Magdalena Kvakan podsjetila je koliko je ovo umijeće vrijedno. “Ako je moja baka prije sto godina radila čipku uz petrolejku, onda je red da i mi nastavimo”, poručila je, naglasivši potrebu uključivanja mladih.
Zanimljivo, dio tehnika izrade stare stoljećima još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, što ovoj čipki daje dodatnu dimenziju – i dalje skriva svoje tajne.
Župan Međimurske županije Matija Posavec ocijenio je projekt kao primjer kako se baština može uspješno prenijeti u suvremeni kontekst.
“Drago mi je da se drže i gospođa Marija, i gospodin Vladek (suprug) i Vlatka na okupu i da stvarno ostavljaju u naslijeđe nešto što je izuzetno vrijedno i što na jedan stvarno pravi način može prikazati naš identitet.
A identitet Međimurja je nešto najvrijednije što ostavljamo u nasljeđe budućim generacijama. Mi ćemo maksimalno i kao turistička zajednica, kao županija, kao općina, stati iza toga, promovirati, nositi, doduše, ženski dio, i koristiti za poklone”, zaključio je župan.
Nakit se može kupiti u suvenirnici Muzeja Međimurja u Čakovcu.
