Uz Svjetski dan Roma u Međimurju se prisjećaju romskog suda – nekad ključnog alata za mir, danas gotovo zaboravljenog
Svake godine 8. travnja obilježava se Svjetski dan Roma – dan posvećen slavljenju bogate romske kulture, ali i podsjećanju na izazove s kojima se Romi i dalje suočavaju diljem svijeta.
I dok se Svjetski dan Roma obilježava i u Međimurju, dio tradicije polako odlazi u zaborav. Jedan od takvih običaja je i romski sud – nekad važan mehanizam za rješavanje sukoba unutar zajednice.
O tome nam je više rekao Mario Novak, zamjenik načelnika Općine Mala Subotica iz reda romske nacionalne manjine.
“Naši običaji polako nestaju jer starješina, kakvi su nekada bili, više nema. Mladi sve manje pokazuju interes za tradiciju, a upravo su starješine bile ključne za funkcioniranje romskog suda”, objašnjava Novak.
Sud bez sudnice
Romski sud bio je jednostavan, ali učinkovit sustav. Kada bi došlo do svađe ili spora, sazivali su se stariji i ugledni članovi zajednice – svojevrsna porota. Oni najpošteniji, najmudriji i najiskusniji.
“Okupljali su se u centru naselja. Svaka strana – tužitelj i tuženik – bi iznijela svoje argumente, a mogli su se pozvati i svjedoci. Nakon toga bi starješine vijećale i donijele odluku, ali i kaznu, ako je bilo potrebno”, opisuje Novak.
U praksi, romski sud funkcionirao je slično formalnom pravosuđu – saslušanje, dokazivanje, presuda. No razlika je bila u cilju: nije se tražio krivac pod svaku cijenu, već mir i ravnoteža u zajednici.
Kazne koje mire
“Nadležnost” romskog suda su bili sukobi među pojedincima, između različitih obitelji, problemi s novcem, klevete, obiteljske razmirice… U teže prijestupe i zločine romski sud nije dirao, to su prepuštali policiji i pravosuđu.
Kazne romskog suda su pak varirale – od novčanih do društvenih. U ozbiljnijim slučajevima moglo je doći i do izopćenja iz zajednice, privremenog ili trajnog. No za manje sukobe postojale su i “lakše” presude – za mir u kući.
“Sjećam se slučaja gdje je spor bio banalan, no i tužitelj i tuženik su imali neke prijestupe u cijeloj situaciji. Bilo je odmah očito da nitko nije bio nevin u svađi.
Porota je saslušala obje strane i potom donijela kaznu – obojica moraju kupiti gajbu pive, svaki po jednu! Nakon toga su si pružili ruku i obećali da se više neće svađati”, kaže Novak.
A tko je na kraju dobio pivo? “Porota, naravno!”, dodaje Novak kroz smijeh. “Bolje da su se tako pomirili, nego da se zvala policija”, zaključuje Novak.
Romski sud bio je način rješavanja sukoba i vraćanja mira u zajednicu bez uključivanja policije ili institucija. No s vremenom, kako su starješine nestajale, njihovu su ulogu preuzimali ostali mještani – tko god se našao pri ruci, a danas se ovaj običaj sve rjeđe prakticira.
