Branitelji +60 iz HOS-a u Belici podigli su beličku vuzmenku i još jednom pokazali kako se čuva tradicija, uz obitelj, prijatelje i zajedništvo.
U Belici se i ove godine nastavila lijepa uskrsna tradicija, a branitelji +60 iz udruge HOS još su jednom pokazali kako se ljubav prema običajima ne gasi s godinama. Njihova belička vuzmenka, specifična i prepoznatljiva, ponovno je okupila mještane uz potok, gdje se njeguje duh zajedništva i starih običaja.
Kako branitelji +60 čuvaju veličku vuzmenku
Ono po čemu je belička vuzmenka posebna jest njezina konstrukcija. Ima četiri “vogla”, odnosno kuta izrađena od jalsi, a sastoji se isključivo od “kitja”. Plastika i guma ovdje nemaju mjesta, jer se poštuje način na koji su to radili stari. Upravo takva pravila čine ovu tradiciju autentičnom i vrijednom očuvanja.
Ove godine vremenske prilike nisu bile na njihovoj strani. Jak vjetar koji je puhao proteklih dana onemogućio je izgradnju vuzmenke u visini kakva je nekada bila uobičajena. Ipak, branitelji +60 nisu odustali – visina je, kako kažu, sasvim dovoljna da se obilježi blagdan i očuva ono najvažnije: zajedništvo.
Zajedništvo, prijateljstvo i običaji branitelja +60
Vuzmenku su s puno truda i volje izradili Josip Sermek, Josip Habijan Đus, Željko Jakovac, Vlado Kolar, Šarić Josip, Kolarić Žiža, Damir Taradi i Alojz Šafarić. Njihov angažman još je jedan dokaz koliko su ovakvi običaji važni za lokalnu zajednicu.
Nekada su se uz vuzmenku pekla samo jaja i pripremalo tradicionalno “cvrtje”. Danas su se običaji malo proširili, pa uz jaja nezaobilazne postaju i kobasice koje se peku na maloj vatri pokraj velike vuzmenke. Spoj starog i novog daje ovoj tradiciji poseban šarm.
Kada smo ih posjetili, atmosfera je već bila u punom zamahu. Supruge su marljivo pripremale kajganu od čak 50 jaja, a oko vatre su se okupljali prijatelji i obitelj. Smijeh, razgovor i miris hrane stvarali su prizor koji najbolje opisuje ono što vuzmenka zapravo jest – više od običaja, ona je simbol zajedništva.
Unatoč vremenskim izazovima, belička vuzmenka i ove je godine zasjala u punom sjaju, podsjećajući kako se tradicija čuva srcem, a ne samo visinom lomače.
