Izložba “V Kotoribi cug mašina fučnula” vraća priču o vremenu kada je Kotoriba bila prometno srce regije, a kolodvor pun života
Na dan kada Kotoriba obilježava 166 godina od dolaska prvog vlaka i otvaranja kolodvora davne 1860. godine, 24. travnja točno u podne, otvorit će se izložba simboličnog naziva “V Kotoribi cug mašina fučnula”.
Iza ideje stoji Dejan Valpatić, željeznički skretničar koji se, nakon više od tri desetljeća izbivanja, vratio poslu na kotoripskom kolodvoru. Upravo je prazna čekaonica bila okidač.
“Vidio sam prazne zidove i pomislio – ovo treba oživjeti. Tako je nastala ideja o stalnom postavu fotografija koje prikazuju kolodvor i željeznicu od najranijih dana do danas”, kaže Valpatić.
U priču su se odmah uključili Danijela Sabol, predsjednica Društva žena Kotoriba i zaljubljenica u povijest, te fotograf Marijan Kovač, poznat kao čuvar kotoripske baštine kroz objektiv – ujedno i naš suradnik. Podršku su dali i šef kolodvora Zdravko Strahija, Hrvatske željeznice te Općina Kotoriba na čelu s načelnikom Darijem Friščićem.
Kolodvor koji je hranio kraj
Kotoripski kolodvor nije bio samo prometna točka – bio je žila kucavica čitavog kraja.
“Imamo se čime pohvaliti – prva željeznica u Hrvatskoj bila je upravo ovdje. Samo 35 godina nakon prve pruge u Engleskoj, malo Međimurje već je imalo željeznicu. Kotoriba je bila ispred Zagreba dvije godine”, ističe Valpatić.
Desetljećima je kolodvor bio ključno mjesto pretovara robe. Podravina, sve do Virovitice, gravitirala je prema Kotoribi. Roba se ovdje pretovarivala i dalje slala prema Sloveniji i Mađarskoj.
Brojke danas zvuče gotovo nevjerojatno – dnevno se pretovarivalo i do 40.000 tona robe, dok je Koprivnica takav promet imala u tjedan dana. Kroz kolodvor je prolazilo i do 150 vagona sa živim životinjama – konjima, kravama, kozama, ovcama.
No, raspadom Jugoslavije i izgradnjom nove pruge u Sloveniji prema Mađarskoj, promet u Kotoribi naglo opada. Nekadašnji međunarodni putnički vlakovi – od Budimpešte prema Splitu ili iz Moskve za Italiju – danas su tek uspomena.
“Mađarska nam je kilometar dalje, a više nema prekograničnih linija. To dovoljno govori”, zaključuje Valpatić.
Mještani kao arhiv
Rad na izložbi započeo je u veljači pozivom mještanima da zavire u svoje albume. Odaziv je bio – ogroman.
“Informacije smo tražili svugdje – na internetu, u arhivu Hrvatskih željeznica, u knjizi ‘Mura nas spaja’, ali najviše kroz sjećanja naših ljudi. Jedna od najstarijih fotografija koju imamu prikazuje kolodvor od 1860. do 1885. kada je zgrada bila prizemnica – a zbog velike količine prometa nakon 1885. zgrada je narasla za još jedan kat”, kaže Danijela Sabol.
Valpatić naglašava da bez mještana izložba ne bi bila moguća. Posebno zahvaljuje Marijanu Kovaču, Dobriši Habušu, Antunu Siladiju, Zvonku Brkljačiću, Zinki Golubić, Marijanu Somiju, Josipu Siladiju, obitelji Sušec, Ivanu Rusaku, Josipu Matoteku, Kseniji Virgej, Petri Stjepan, Katici Marđetko, obitelji Zvonar, Zlatku Horvatu, Nevenki Matotek, Franji Kranjcu, Željku Habušu, obitelji Fran, Vladimiru Vugrinčiću, obitelji Valpatić, Dragi Strbadu, Josipu Perencu, Tomislavu Fušu, Siniši Ludašu, obitelji Barić te Kreši Marđetku koji je zadužen za grafičko oblikovanje izložbe.
Povratak u trenutke opraštanja
Otvorenje neće biti samo razgledavanje fotografija. Deset minuta prije podneva uprizorit će se scena odlaska bračnog para u svijet – prizor koji je nekad bio stvarnost.
Kotoripčani su na kolodvoru ispraćali svoje – prema Australiji, Čileu, Argentini, Americi, Njemačkoj. Bio je to posljednji pogled i posljednje zbogom.
Točno u podne krenut će vlak, a izložbu će otvoriti 92-godišnji Matija Kranjec, nekadašnji ložač parne lokomotive i strojovođa. Program će dodatno obogatiti izvedbe starih međimurskih pjesama o željeznici, rastanku putovanju, a među njima i “Listek na drobno napisani” – pjesma o odlasku u vojsku.
