Sudbina ih spojila nakon više od 30 godina!
Bračni par Ištvanović prodaje šparoge u Frankfurtu i nakit u Beču kako bi mogli uređivati pitoreskno imanje i putovati svijetom…
Bilo je to negdje krajem 70-ih godina prošloga stoljeća. Čakovčani Darinka (tada Višnjić) i Robert Ištvanović bili su srednjoškolci. Među njima je izbila iskra, bili su u vezi nekoliko dana, no mladost-ludost, kako je planula, iskra se tako brzo i ugasila.
Svatko je krenuo svojim putem, proživjeli su i odživjeli vlastite živote. Desetljeća su prošla, djeca su im odrasla. I tada su se, nakon više od 30 godina, slučajno sreli – opet oboje slobodni. Samo je trebalo malo puhnuti u stari žar, nije trebala ni kocka za potpalu.
– Znao sam odmah da je ona to što želim u životu. Jednostavno sam pitao želi li da ju učinim sretnom – kaže R. Ištvanović kad ga pitamo za sudbonosni ponovni susret.
– Rekli smo si da ne obećajemo ništa jer se nismo poznavali nakon toliko godina, ali da možemo probati – nadovezuje se Darinka Ištvanović. I eto ga, u braku su od 2015. godine!
Nova mladost
Kao da žive novu mladost, iako već oboje imaju unučad. A kako su Čakovčani završili u Okruglom Vrhu i kakve to ima veze sa šparogama? E, i to je zanimljiva priča.
– Nakon nekoliko godina veze saznali smo za posao s prodajom šparoga u Njemačkoj. Rekla sam Robiju da moramo sjesti za stol i napraviti cilj, što želimo postići ako odemo na sezonu. Prvi nam je bio cilj kupiti automobil i to smo ostvarili 2017. – kaže Darinka.
Naime, na tri mjeseca odlaze na područje Frankfurta. Rade za poduzetnika koji ima uzgoj šparoga. Ujutro preuzmu vozilo, dostave robu do nekoliko kućica za prodaju i počnu prodavati.
– Nijemci su izraziti lokal-patrioti. Kupuju te šparoge iako su i za njihove prilike skupe, 20 eura za kilogram – kaže te se smije kako bi pravi posao bio izvoziti naše šparoge u Njemačku.
– Druge smo si godine morali postaviti novi cilj, a to je bila kuća. Dotad smo bili skučeni, u stanu u kući u Čakovcu. Jako smo dugo tražili idealan posjed. I na kraju smo uspjeli, kupili smo ovu kuću u Okruglom Vrhu – sretni su odabirom.
Dio kupnje pokrili su zaradom iz Njemačke, a za drugi, nešto veći dio cijene, podigli su kredit; taman su im toliko odobrili.
Prijašnji je vlasnik bio profesor u Graditeljskoj školi, dodaju, stoga ih je već dočekalo pitoreskno imanje, stara cigla, krušna peć, razni ukrasi, sto čuda.
Potom su i oni sami uložili mnogo energije u uređenje i danas imaju imanje koje bi se moglo “rentati” turistima za solidan novac.
Umakli na vrijeme
– Gore je bio voćnjak, a sada taj prostor pretvaramo u parkić s mnogo egzotičnih biljaka. Zasadili smo toskanski čempres, sekvoju, kalifornijski bor, himalajski cedar, japanski drijen, eukaliptus – pokazuju nam zamisli koje pretaču u djelo.
Žive u skladu s prirodom i ona im tu ljubav vraća. Postavljene su tu i brojne kućice, hranilišta i pojilišta za ptice, a i kukci imaju svoje šalice.
Zimi prodaju nakit na božićnom sajmu u Beču. Novac koji zarade, uz daljnje uređenje grunta, troše za još jednu veliku strast, ljubav. To su putovanja svijetom, dva puta godišnje.
Posljednja destinacija bile su Kuba i Meksiko, voditelj rute bio im je poznati nam Marin Bogdanić iz Strahoninca. Bili su i na Šri Lanki, Cipru, Turskoj, Maroku, diljem Europe, a daljnje su im želje Madagaskar, Sejšeli, Kina, Vijetnam, Kilimanjaro…
– U Kubi i na Meksiku bili smo u veljači. Otišli smo nekoliko dana nakon što je ubijen narkoboss. Stanje se sada malo smirilo, no na Kubi je strašno, bez struje, vode i benzina – izbjegli su za dlaku najgore.
Grad? Ne hvala!
Nećemo im pretresati financije, ali potpuno bi pogrešno bilo pomisliti kako su zbog ovih putovanja “lovaši”. Jednostavno, tako su si postavili prioritete, odlučili na što i zašto troše.
Da, u inozemstvu zarade toliko da uz život mogu otići na ta dva putovanja godišnje. Zato to i rade, ali, vjerujte, znamo im satnicu.
Zarade zato što tijekom ta tri mjeseca rade deset sati na dan, sedam dana u tjednu! Rad vikendom im nije dodatno plaćen, a Nijemac to ne želi raditi…
– Lijepila sam plakate po Međimurju, tražili smo još ljudi za rad u Njemačkoj. Malo ih se javilo, a i nužno je neko osnovno poznavanje njemačkoga jezika – dodaje Darinka.
Putovanje svijetom ih ispunjava, a na egzotična odredišta odlaze dok još mogu izdržati let dug 13 sati. A život u Okruglom Vrhu više nikada ne bi zamijenili za gradski, čakovečki, kažu za kraj Robert i Darinka, za sve koji ih poznaju Dara i Robi.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3700
