Braća iz Cirkovljana rado odlaze u vrtić gdje svaki dan provode vrijeme s prijateljima i tetama, a rastanci na kraju dana uvijek malo potraju.
“Jako volimo ići u vrtić, tam su nam prijatelji s kojima se igramo svaki dan, a tete u vrtiću su baš dobre. Zovu se teta Anamarija i teta Marija” kažu braća Emanuel i Paulo Hižman iz Cirkovljana.
Kada dođe vrijeme da se ide doma, nije lako otići. Treba se pozdraviti s prijateljima, na izlazu, kao i preko ograde u dvorištu vrtića. Tu se dogovaraju igre za idući dan i govore sve one stvari koje nisu stigli reći prije.
Odlazak kući uvijek potraje, smije se njihova majka Josipa Vitez.
“Jako sam sretna mama, dečki su mi za 8. mart donesli ružice koje su delali u vrtiću” kaže.
Kada dođu kući, dječaci će se igrati i skakati u dvorištu, no nije isto kao u vrtiću s prijateljima.
