Prošetali smo ulicama Piškorovca s Mariom Novakom, zamjenikom načelnika Općine Mala Subotica iz redova romske nacionalne manjine
Toplo, gotovo proljetno popodne iskoristili smo za posjet romskom naselju Piškorovec. Na poziv zamjenika načelnika Općine Mala Subotica iz redova romske nacionalne manjine, Marija Novaka, prošetali smo dijelom naselja i razgovarali o životu u ovom dijelu Međimurja.
Mario Novak, 34-godišnjak, razlikuje se od naših prethodnih sugovornika u drugim romskim naseljima po tome što se prije izbora 2025. godine nije bavio politikom.
“Na kandidaturu su me nagovorili mještani Piškorovca i Držimurca. Vjerojatno su u meni vidjeli potencijal koji ja nisam vidio – a i nije bilo koga drugoga, starješina više nema”, započeo je naš razgovor Novak.
Rad i napredak
Zaposlio se odmah nakon završene srednje škole, a posljednjih 12 godina radio je za jednu čakovečku tvrtku koja se bavi termotehničkim sustavima. Posao zamjenika načelnika sada obavlja profesionalno.
“Ja sam posljednje od šestero djece u obitelji – imam četiri starije sestre i jednog starijeg brata. Kažu da najmlađu djecu u obitelji uvijek razmaze, no, kao i sestre i brata, roditelji su me učili da moram zarađivati za sebe i imati vlastite novce.
Inače, san mi je bio da postanem policajac. Završio sam trogodišnju školu za keramičara, a potom i dodatnu godinu za tehničara cestovnog prometa.
Ipak, trebalo je čekati godinu dana za upis u Policijsku akademiju. Nisam mogao gubiti vrijeme, zaposlio sam se i život me odveo u drugom smjeru”, ispričao nam je Novak koji je odrastao u Piškorovcu, a kada se oženio suprugom Ljiljanom, koja radi kao romski pomagač u Osnovnoj školi Mala Subotica, kupio je kuću u susjednoj Maloj Subotici. Sa suprugom ima troje djece – Lea (7), Marina (12) i Leu (8).
Svakim danom sve bolje
Piškorovec, Novakovo rodno mjesto, danas broji nešto manje od 800 stanovnika, a život u romskom naselju je, kako kaže, iz dana u dan bolji.
“Asfalt i struju smo dobili preko europskog projekta kada sam još ja bio dijete. Imamo i vodu, no mnoge obitelji nemaju mogućnost priključenja jer nemaju osnovni sanitarni čvor. Zato koriste pumpe, no voda u posljednje vrijeme nije bila baš čista – stoga si susjedi međusobno posuđuju vodu.
U planu je izgradnja kanalizacije, a nadam se da će se onda neke kuće priključiti na vodu. Osim kanalizacije nedostaje nam još plin i optički internet.
Ovo nije samo još jedno romsko naselje, već sudbina stotina obitelji. Život u romskom naselju često se u javnosti svodi na slike siromaštva ili izolacije, no stvarnost je mnogo složenija.
Naša naselja su mjesta nevjerojatne vitalnosti, ali i mjesta gdje su osnovna ljudska prava – poput pristupa čistoj vodi, struki i adekvatnom stanovanju – i dalje svakodnevna borba”, kaže Novak i pokazuje nam nešto starije kućice, ali i one nove.
“Tko ima mogućnosti, izgradit će veću kuću ili se pak odseliti iz naselja. Tendencija mladih je napuštanje naselja. Tko ima posao, može dobiti kredit, kupiti si kuću i auto. A većinom se mladi odlučuju za kupnju ili izgradnju kuće van naselja – u Palovcu, Maloj Subotici i Držimurcu. Tako su još uvijek u blizini svojih roditelja, a opet van naselja.
Neki žele živjeti ovdje i grade lijepe, moderne kuće. No život u romskom naselju dolazi i sa svojim izazovima. Glavni izazov nije samo materijalno stanje, već začarani krug segregacije.
Statistike govore o lošem ekonomskom položaju, ali mi želimo govoriti o potencijalu. Svako dijete u ovom naselju koje završi školu i svaki mladi čovjek koji dobije priliku za rad na otvorenom tržištu, korak su prema razbijanju tog kruga.
Integracija nije proces u kojem jedna strana gubi svoj identitet, već proces u kojem svim dobivaju jednake šanse za dostojanstven život”, kaže naš sugovornik.
Društvene promjene
Između 60 do 70 posto srednjoškolaca iz naselja završava srednju školu, a stopa zaposlenosti raste. S druge strane pak, smanjuje se broj djece u obitelji.
“Ljudi su uvidjeli koliko je školovanje važno za napredovanje i za bolji život, sve su više osviješteni da dijete moraju poslati u školu i truditi se da dijete završi školovanje i stekne neko zanimanje. Još samo da riješimo autobusnu stanicu u Piškorovcu…
Trenutno srednjoškolci svakog dana ustaju u pet ujutro i pješače do najbliže stanice u Držimurcu. Radimo na tome da uvedemo liniju i do Piškorovca. Ako može autobus za osnovnoškolce, onda može i autobus za srednjoškolce”, kaže.
U naselju živi i oko pet snahi koje nisu Romkinje – miješani brakovi više nisu tabu. Ipak, Novak kaže kako se diskriminacija još uvijek osjeća.
“Nekada su djecu plašili da će ih roditelji prodati Romima ako se ne smire. Od malena se uči djecu da osjećaju strah prema nama. No mi smo samo ljudi, želimo živjeti, raditi, veseliti se.
Piškorovec je vrlo zanimljivo mjesto – kada je dovoljno toplo, svi popodne šeću ulicama. Nekada zna netko pustiti glazbu pa se pleše usred naselja. Volimo se družiti i zabavljati, ali volimo i raditi.
Dosta nas boli generaliziranje i stereotipi, a posebno uvrede na društvenim mrežama. Ako jedan Rom pogriješi, onda smo svi Romi krivi za njegov grijeh. No ako jedan Hrvat pogriješi, on je sam odgovoran za svoje postupke. Naravno, u nekim smo si stvarima doista sami krivi i na tome trebamo raditi i sami si pomoći.
Droga i oružje, kao i u drugim naseljima, uvijek su prisutni. Ipak, naš najveći problem je smeće. Iako smo dobili sredstva za sanaciju divljih odlagališta, Čakom, odnosno Totovec više ne može preuzeti tu količinu smeća pa čekamo na natječaj Fonda za zaštitu okoliša u travnju. Nadam se da ćemo do ljeta očistiti ulice Piškorovca ”, kaže Novak, a u tome trenu dolazimo do društvenog doma u izgradnji.
Društveni dom – nada Piškorovca
“Ovo su pozitivne stvari u Piškorovcu. Društveni dom, nogometno igralište, Centar za pružanje usluga u zajednici, dječje igralište. Na takvim bismo stvarima morali raditi dalje. Na tom na putu pomaže Općina i načelnik Valentino Škvorc kojeg moram pohvaliti – dobar je čovjek i ima velike planove za Piškorovec. Podržavam ga u tome i ne razilazimo se u mišljenjima. Ako je netko za razvoj naselja i poboljšanje standarda stanovnika, trebali bismo ga svi podržati u tome.”
Iako Novak ne živi više u Piškorovcu, ima stalno vezu s rodnim mjestom preko predstavnika naselja, 27-godišnjaka Snježana Oršuša. I on je zaposlen na Općini – kao komunalni radnik. K njemu stanovnici dolaze kada imaju probleme, pitanja ili pak pohvale, a on ih dalje prenosi Novaku i zajedno ih rješavaju. I on je mišljenja kako Rome ne bi trebalo gledati “grupno”, već svakog individualno.
“Mi smo Romi, a to nije ništa negativno. Nismo svi isti, svatko je čovjek sam za sebe i svatko snosi odgovornost za svoje postupke. Piškorovec može biti ljepše mjesto za život i radimo na tome”, kaže Oršuš.
Opraštamo se od Marija Novaka i Snježana Oršuša – vrijeme je toplo, sunce je na ulici, kao i stanovnici Piškorovca. Dva mlada čovjeka neopterećena politikom, s jasnom vizijom kako bi trebao izgledati život u Piškorovcu, pozdravljaju nas s nadom u očima.
Za kraj nam Novak upućuje molbu, kao mediju: “Ne tražimo milostinju, već partnerstvo. Pozivamo institucije na integrirani pristup koji povezuje obrazovanje, zapošljavanje i zdravstvenu skrb.
I mediji ne bi trebali izvještavati samo o incidentima, već da budu glas onih koji žele promjenu. Naš cilj je jasan: romska naselja ne smiju biti geta, već ravnopravni dijelovi naših gradova i općina.”
