Prva promocija održat će se 17. travnja 2026. u Muzeju Međimurja u Čakovcu
Sljedeći mjesec donosi izlazak prvog hrvatskog povijesnog romana koji obrađuje razdoblje od 1920. do 1960., a prvi put će javnosti biti predstavljen u Muzej Međimurja 17. travnja 2026.
Radnja romana počinje u Čakovcu, zbog čega je prva promocija planirana upravo u tom gradu, dok će tjedan dana kasnije biti održana promocija u Varaždin.
Dijelovi romana već su bili objavljeni u časopisima Kolo i Vijenac, što dodatno potvrđuje zanimanje čitatelja za ovaj povijesni prikaz.
Povijesni roman kroz četiri desetljeća
Roman pokriva ključne događaje i društvene promjene u Hrvatskoj od 1920. do 1960., istražujući život pojedinaca i obitelji kroz turbulentna razdoblja.
Autor detaljno opisuje svakodnevicu, kulturne i političke prilike te izazove koje donose promjene vremena, čime roman pruža autentičan uvid u život u tom razdoblju.
Prva promocija u Čakovcu omogućit će čitateljima da se izravno upoznaju s autorom, postave pitanja i dobiju potpisanu knjigu.
17. travnja 2026. u Muzeju Međimurja u Čakovcu održat će se premijerna promocija, dok će Varaždin biti domaćin događaja tjedan dana kasnije.
Promocije pružaju jedinstvenu priliku da se povijesni roman doživi u kontekstu mjesta gdje se radnja odvija, što dodatno doprinosi autentičnosti priče i zanimanju publike.
Vera je rođena u Čakovcu 1931. godine i odrastala je u nemirnom razdoblju hrvatske povijesti – od Kraljevine Jugoslavije, preko političkih prevrata i ratnih stradanja. Često se osjećala poput privjeska u očevim neprestanim prekomandama, u stalnim promjenama ulica i mjesta, u nesigurnosti doma koja se duboko usadila u nju i oblikovala njezin unutarnji svijet.
To je bilo doba tišine, nesreća i hrvatske šutnje, obilježeno smrću i gubitkom najbližih prijateljica. Odrastanje se pretvorilo u kovitlac odlazaka i nestanaka preko noći: Auschwitz, Gradiška i rudnik Raša, Donji Lapac, Čakovec i Varaždin. Lutala je bolnicama jednako kao što je njezin otac lutao službama diljem bivše Kraljevine, u vremenu kada su obrazovani Hrvati raseljavani u zemlji s visokim stupnjem nepismenosti. Osobna sudbina pretvara se u prostor svjedočenja, u kojem se povijest ne pripovijeda kronološki, nego kroz rasute fragmente pamćenja i tišine.
Vrijeme u ovoj knjizi pojavljuje se kao putnik iz čijeg kofera iskaču povijesne i osobne sudbine: Eugen Kvaternik , Ženi Lebl, Saltikovi, kardinal Stepinac, pravoslavci, evangelici i katolici, Lika i Međimurje, Vukasovići i doktor Wolf, Leitneri, Pišta Patkaj, tajanstvena žena na bijelome konju, Lajči, bečki bordeli i hazena. Kroz priču se provlači duh građanskog društva koje polako nestaje.
Iz simboličnog oklopa kornjače, koji je štiti od vanjskog svijeta, Vera postaje svjedok prošlosti. Glasovi mrtvih, koji se pojavljuju uz njezinu bolesničku postelju, nisu tek sjećanja, već nositelji neispričanih priča. Oni koji su otišli biraju nju da pamti i govori umjesto njih, kako prošlost ne bi ostala nijema i kako jučer ne bi postalo sutra.
