Martina Jankulija objavila je emotivnu poruku o vožnji u čast Roberta Mikeca iz Biciklističkog kluba Prelog, godinu dana nakon njegove smrti.
Na društvenim mrežama osvanula je dirljiva objava Martine Jankulije, posvećena Robertu Mikecu, predsjedniku Biciklističkog kluba Prelog, koji je prije godinu dana tragično izgubio život. Upravo u svojoj objavi Martina Jankulija podijelila je snažne riječi sjećanja i opisala vožnju organiziranu njemu u čast.
“Postoje ljudi koji dođu na ovaj svijet tiho, a ostave trag glasniji od bilo kakvih riječi. Ljudi koji ne trebaju velike geste da bi bili veliki – dovoljno je da postoje. Takav je bio Robert Mikec”, napisala je, opisujući ga kao brižnog, pažljivog i skromnog čovjeka, dobrotu koja se nije učila nego nosila u srcu.
U objavi ističe kako je njegovo srce kucalo za druge, a noge su mu uvijek bile spremne okretati pedale – za klub, za prijatelje, za svaki metar ceste. “Na današnji dan, prije godinu dana, cesta nam ga je uzela. Ali ono što je ostavio iza sebe ne može se izbrisati. Ne može se slomiti. Ne može se zaboraviti”, stoji u emotivnim redcima.
U znak sjećanja, članovi i prijatelji odvozili su 40 kilometara oko jezera. Kako navodi Martina Jankulija u svojoj objavi, to nije bila vožnja kao obaveza ni kao trening, nego razgovor s njim. “Svaki kilometar bio je uspomena. Svaki okret pedale bio je ‘sjećaš se?’. Svaki osmijeh bio je njegov.”
Opisala je i kako je Robert Mikec bio prisutan u vjetru koji je nosio njegov ritam, u smijehu koji se vraćao kao da je samo malo ispred njih i okreće se govoreći: “Ajde, ljudi, pazite jedan iza drugoga.”
Vožnja je bila lagana, iako je srce bilo teško. Bila je to vožnja s čovjekom koji je volio biciklizam više nego išta, koji je živio za klub, za ekipu i za zajedništvo. “Neki ljudi odu, ali nikad ne prestanu biti dio puta. Robek je jedan od njih”, zaključila je u svojoj objavi Martina Jankulija.
Sjećanje na Roberta Mikeca tako i dalje živi – u svakom kilometru, u svakom zajedničkom okretu pedale i u svakom osmijehu ekipe koja ga ne zaboravlja.
